Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1321/10 (S. P.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1321/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1321/10, rješavajući apelaciju Slobodana Pantelića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodana Pantelića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000307 od 25. februara 2010. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-1895/05 od 12. februara 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj Mal-26396/04 od 19. aprila 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Slobodan Pantelić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je 14. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-09-
000307 od 25. februara 2010. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1895/05 od 12. februara 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Mal-26396/04 od 19. aprila 2005. godine.
2. Apelant je tužbom pred Općinskim sudom pokrenuo postupak protiv Federalnog ministarstva odbrane Sarajevo, radi povrata pokretne stvari u posjed u vlasništvu, vsp. 1.000,00 KM.
3. Rješenjem Općinskog suda broj Mal-26396/04 od 19. aprila 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-1895/05 od 12. februara 2007. godine, utvrđeno je da se apelantova tužba smatra povučenom u ovoj pravnoj stvari. U obrazloženju je navedeno da je sud zakazao pripremno ročište za 19. april 2005. godine, na koje uredno obaviješteni apelant nije pristupio, pa je sud primjenom odredbi člana 84. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci rješenja.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-000307 od 25. februara 2010. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja Kantonalnog suda od 12. februara 2007. godine. U obrazloženju, Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. i
3. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), prema kojoj revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela osporenog rješenja ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, odnosno ukoliko odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava i u drugim slučajevima. Budući da je apelant u tužbi označio iznos koji ne prelazi 10.000,00 KM, te da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, nadležni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, već je postupak po njegovoj tužbi obustavljen iz formalnih razloga, obzirom da apelant nije ispoštovao proceduru predviđenu Zakonom o parničnom postupku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao pristupiti zakazanom ročištu, odnosno blagovremeno pravdati izostanak ili obezbijediti adekvatnu zamjenu sa valjanom punomoći. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da apelant nije efektivno iscrpio pravne lijekove kako bi doša odakonačne odluke, te obzirom da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović