Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1349/09 (M. O.)

Odluka donesena 15. 06. 2010.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1349/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP-1349/09, rješavajući apelaciju M. O., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. O. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Sarajevo, broj 09 0 U 003399 09 U od 4. juna 2009. godine, rješenja Kantonalnog suda Sarajevo, broj 009-0-Su-09-

000254 od 12. marta 2009. godine, odluke Nastavničkog vijeća Građevinskog fakulteta u Sarajevu, broj 02-01-1180-2-6/08 od 2. decembra 2008. godine i odluke Nastavničkog vijeća Građevinskog fakulteta u Sarajevu, broj 02-01-1180-2-2/08 od 3. novembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. M. O. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 5. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 09 0 U 003399 09 U od 4. juna 2009. godine, rješenja Kantonalnog suda, broj 009-0-Su-09-000254 od 12. marta 2009. godine, odluke Nastavničkog vijeća Građevinskog fakulteta u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Nastavničko vijeće), broj 02-01-1180-2-6/08 od 2. decembra 2008. godine i odluke Nastavničkog vijeća, broj 02-01-1180-2-

2/08 od 3. novembra 2008. godine. Apelant je ujedno podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom traži da se JU Građevinskom fakultetu Sarajevo, naredi zasnivanje radnog odnosa sa apelantom, odnosno njegovo imenovanje u nastavno zvanje docenta za naučnu oblast Više geodezije na Građevinskom fakultetu u Sarajevu. Apelant je dopunio apelaciju 10. juna 2009. godine, 29. marta 2010. godine i 26. aprila 2010. godine.

2. Odlukom Nastavničkog vijeća, broj 02-01-1180-2-2/08 od 3. novembra 2008. godine, nije izvršen izbor apelanta na osnovu konkursa raspisanog 15. jula 2008. godine u dnevnom listu ''Dnevni avaz'' u nastavno zvanje docenta za naučnu oblast Više geodezije na Građevinskom fakultetu u Sarajevu. Protiv navedene odluke apelant je podnio zahtjev za njeno ponovno razmatranje, koji je Nastavničko vijeće odlukom, broj 02-01-1180-2-6/08 od 2. decembra 2008. godine, odbilo kao neosnovan.

3. Apelant je podnio i zahtjev za izuzeće sudija Kantonalnog suda, u predmetu registrovanom pod brojem 09 0 U 003399 09 U, koji je Kantonalni sud, rješenjem broj 009-0-Su-09-000254 od 12. marta 2009. godine, odbio kao neosnovan.

4. Kantonalni sud je odlučujući o tužbi apelanta radi poništenja odluke Nastavničkog vijeća, broj 02-01-1180-2-6/08 od 2. decembra 2008. godine, rješenjem broj 09 0 U 003399 09 U od 4. juna 2009. godine, odbacio tužbu u smislu odredbe člana 8. Zakona o upravnim sporovima (''Službene novine FBiH'', broj 9/05), s obzirom da se upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta, kojim nadležni organ rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u određenoj upravnoj stvari a u konkretnom predmetu se ne radi o istom.

5. Apelant smatra da mu je na ovaj način povrijeđeno njegovo pravo i to pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na slobodu misli, savjesti i religije iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije i pravo na rad.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. S obzirom da apelant smatra da mu je navedenim odlukama prvenstveno povrijeđeno pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom primjenjive na predmetni postupak.

8. Ustavni sud zapaža da garancije koje su u tom smislu sadržane u Zakonu o visokom obrazovanju (''Službene novine FBiH'', broj 9/7), tiču se prava i obaveza ustanove odnosno pravnih lica da postupak objave konkursa za određeno radno mjesto, provedu zakonito i transparentno, a s druge strane i pravo svakog lica da konkuriše na određeno radno mjesto. Sama činjenica da neko lice ispunjava formalne uslove konkursa ne znači i da će to lice biti i izabrano. S druge strane, to također znači da će pravno lice koje je provelo konkurs za izbor nekog zvaničnika morati dokazati da je taj izbor bio zakonit. Praksa Evropskog suda za ljudska prava stoji na izričitom stanovištu da pravo da neko konkuriše na određeno radno mjesto, odnosno obaveza ustanove da izabere takvog kandidata, ne spada u domen «građanskih prava» zaštićenih Evropskom konvencijom. Tako u presudi Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije navedeno je da «Komisija smatra da onemogućavanje kandidovanja u Kancelariju Federalnog predsjednika ne smatra se građanskim pravom zaštićenim članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz toga slijedi da je ovaj dio aplikacije inkompatibilan ratione materiae sa odredbama Evropske konvencije u smislu člana 27. stav 2. Evropske konvencije». (vidi odluku Evropske komisije za ljudska prava, Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije od 14. decembra 1989, odluke i Izvještaji broj 64, strana 210, stav 7). U ovom kontekstu je relevantan i stav koji je zauzeo Ustavni sud u odlukama br. AP-122/06 od 26. juna 2007. godine i AP-3036/06 od 17. novembra 2008. godine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba). Dakle, s obzirom da u ovom slučaju prava na čiju povredu se apelant žali ne potpadaju pod „građanska prava i obaveze“ u okviru zaštite člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U odnosu na navode apelanta da mu je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije, Ustavni sud iz sadržaja apelacije zaključuje da se apelant poziva na navedeno pravo u vezi sa pravom na pravično suđenje. Međutim, obzirom na činjenicu da se u ovom slučaju povreda navedenog prava ne može razmatrati nezavisno od prava na pravično suđenje na koje se i apelant poziva i imajući u vidu zaključak, do kojeg je Ustavni sud došao u pogledu navodne povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju navodi apelanta o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U odnosu na navode apelanta da mu je povrijeđeno pravo na slobodu misli, savjesti i religije iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije, Ustavni sud, imajući u vidu činjenicu da apelant osporava procesne odluke kojim je odlučivano o dopustivosti apelantove tužbe, a ne o meritumu njegovog tužbenog zahtjeva, smatra da su u konkretnom slučaju ovi navodi apelanta, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Osim toga, apelant smatra da mu je povrijeđeno i njegovo pravo na rad. S tim u vezi Ustavni sud ukazuje da pravo na rad nije zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom, koja se prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Međutim, u Aneksu I tačka 8. Ustava Bosne i Hercegovine-Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, je između ostalog naveden i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1996). Ovim paktom je u čl. 6. i 7. zagarantovano pravo na rad i pravo na uživanje povoljnih uvjeta rada. Također navedenim paktom zagarantovano je pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu. Uživanje ovog prava je garantovano članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine – «Nediskriminacija». S obzirom da apelant ne navodi da je diskrimisan u uživanju prava na rad, a takva diskriminacija, nije očigledna iz činjenica koje je predočio apelant, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u pogledu povrede prava na rad nedopuštena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1349/09 (M. O.) | Sudska praksa | Aktio