Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-273/08 (S. M.)

Odluka donesena 15. 06. 2010.

  • Penzija
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-273/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP-273/08, rješavajući apelaciju Stanimira Markovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stanimira Markovića podnesena protiv presude Okružnog suda Banja Luka broj 011-0-U-07-

000711 od 12. decembra 2007. godine, rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Bijeljina, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu Banja Luka broj 1131339956 od 20. juna 2007. godine i rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Filijala Banja Luka broj 1131339956 od 14. oktobra 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Stanimir Marković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, podnio je 17. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-07-000711 od 12. decembra 2007. godine, rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Bijeljina, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu Banja Luka (u daljnjem tekstu: Fond) broj 1131339956 od 20. juna 2007. godine i rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Filijala Banja Luka (u daljnjem tekstu: Filijala) broj 1131339956 od 14. oktobra 2004. godine.

2. Rješenjem Filijale broj 1131339956 od 14. oktobra 2004. godine apelanti je određen novi iznos invalidske penzije za period i u iznosu pobliže označenom u navedenom rješenju.

3. Fonda je, rješevajući o žalbi koju je apelant podnio protiv rješenja Filijale, donio rješenje broj 1131339956 od 20. juna 2007. godine kojim je apelantovu žalbu djelimično uvažio, poništio prvostepeno rješenje i odlučio na način pobliže označen u izreci rješenja Fonda.

4. Presudom Okružnog suda broj 011-0-U-07-000711 od 12. decembra 2007. godine tužba koju je apelant podnio protiv rješenja Fonda broj 1131339956 od 20. juna 2007. godine je odbijena kao neosnovana. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je nakon uvida u spis utvrdio da je Fond prilikom donošenja osporenog rješenja postupio pravilno i u skladu sa zakonom, da su apelantovi žalbeni navodi neosnovani zbog čega im nije bilo moguće udovoljiti.

5. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. U vezi s navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i vlastitu jurisprudenciju, prema kojoj «imovina» u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju može biti ili «postojeća imovina» ili «dobra» uključujući i potraživanja u odnosu na koja lice ima bar «legitimno očekivanje» da će ih realizirati. Riječ 'imovina' uključuje širok spektar imovinskih interesa koji predstavljaju određenu ekonomsku korist, kao što su određena ekonomska i socijalna primanja propisana zakonom. S druge strane, član 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ali općenito shvaćeno tako da ne uključuje pravo stjecanja imovine u budućnosti (vidi Europski sud za ljudska prava, presuda u predmetu Marcks protiv Belgije, 1979., tom 31. stav 50).

8. Ustavni sud podsjeća da Europska komisija za ljudska prava i Europski sud smatraju: (1) da su penzijska prava imovina u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju uvijek kad je pravo na penziju zasnovano, u potpunosti ili djelimično, na plaćanju doprinosa socijalnom osiguranju ili drugim socijalnim beneficijima, ali (2) da je zahtjev za zakonsko pravo na penziju ili druge socijalne beneficije na osnovu zakona i pravnih odluka imovina u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, bilo da postoji ili ne, doprinos fondu iz kojeg se vrši isplata (vidi Gaygusuz protiv Austrije, Europska komisija za ljudska prava, Izvještaj od 11. januara 1995. godine, Aplikacija broj 17371/90, koju podržava Europski sud za ljudska prava u presudi od 16. septembra 1996. godine, Izvještaji 1996-VI, st. 37-41 i odluku o dopustivosti Europskog suda za ljudska prava, predmet Wessels-Bergevoet protiv Nizozemske, Aplikacija broj 34462/97, odluka od 3. oktobra 2000. godine, i presuda u meritumu u istom predmetu, od 4. juna 2002. godine, st. 40-43).

9. Ustavni sud, u konkretnom slučaju mora ispitati da li zahtjev apelanta koji se odnosi na povećanje iznosa invalidske penzije predstavlja samostalan imovinski interes zaštićen članom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

10. U konkretnom slučaju, nesporna je činjenica da je apelant korisnik invalidske penzije koju mu isplaćuje tuženi. Međutim, suština njegovih žalbenih navoda nije pravo na penziju kao takvo već zahtjev da se penzija poveća. U tom smislu, Europski sud smatra da se odredba člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ne može tumačiti kao priznavanje pojedincu prava na određeni iznos penzije. Naime, član 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ne utiče na pravo države da primijenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesom. Osim toga, Zakon o PIO jasno propisuje u kojim uvjetima korisniku pripada pravo na invalidsku penziju i pod kojima uvjetima se iznos penzije koji će se korisniku isplatiti može mijenjati, odnosno povećavati ili smanjivati. Iz navedenog proizilazi jasan pravni osnov za donošenje osporenih odluka, a iz kojega se ni u jednom dijelu ne može zaključiti da je apelant imao pravo ili «legitimno očekivanje» da očekuje da na ime penzije primi iznos drugačiji od onog koji je utvrđen u rješenjima upravnih organa. Osim toga, imovina koju je apelant očekivao da će dobiti na ime penzije u predmetnom postupku, a iznad iznosa koji mu je isplaćen ne predstavlja postojeću imovinu apelanta, te Ustavni sud nalazi da takva imovina ne uživa zaštitu člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

11. Budući da garancije iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-273/08 (S. M.) | Sudska praksa | Aktio