Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-138/10 (I. A.)

Odluka donesena 15. 06. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-138/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 138/10, rješavajući apelaciju Ibrahima Alagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ibrahima Alagića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001774 od 10. novembra 2009.

godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Gž-08-001285 od 28. oktobra 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću broj P-664/02 od 4. jula 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Ibrahim Alagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Emira Imširević, advokat iz Bihaća, podnio je 12. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-001774 od 10. novembra 2009. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-Gž-08- 001285 od 28. oktobra 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-664/02 od 4. jula 2008. godine.

2. Apelant se tužbom od 25. juna 2002. godine obratio Općinskom sudu kojom je tražio da sud obaveže Federaciju Bosne i Hercegovine-Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida domovinskog rata i Unsko-sanski kantona-Ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: tuženi), da mu isplate ukupan iznos od 6.919,00 KM, na ime neisplaćene porodične invalidnine, na ime izuzetnog materijalnog obezbjeđenja, te naknade po osnovu neusklađenih primanja sa rastom prosječne plaće u Federaciji Bosne i Hercegovine.

3. Rješenjem Općinskog suda broj P-664/02 od 4. jula 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-08-001285 od 28. oktobra 2008. godine, odbačen je tužbeni zahtjev apelanta zbog nenadležnosti za postupanje u ovoj pravnoj stvari. U obrazloženju je navedeno da je za ostvarivanje predmetnih potraživanja iz tužbe, regulisanih Zakonom o izuzetnom materijalnom obezbjeđenju ratnih vojnih invalida i porodica poginulih boraca («Službeni list Republike Bosne i Hercegovine» br. 33/95, 37/95 i 17/96) i Zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 33/04, 56/05 i 70/07) predviđena nadležnost upravnih, a ne sudskih organa, pa je shodno odredbi člana 16. stav 2. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao u dispozitivu osporenog rješenja.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001774 od 10. novembra 2009. godine, odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda. U obrazloženju rješenja je navedeno da kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne odluke (iznos od 6.919,00 KM) ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, revizija nije dopuštena, te da po ocjeni Vrhovnog suda, za dopuštenost revizije nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant traži naknadu od 2.500,00 KM zbog duševnih bolova.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelant se žali na odluke redovnih sudova, kojim je njegova tužba odbačena, jer je utvrđeno da sudovi nisu nadležni za rješavanje pitanja isplate neisplaćenih invalidnina po osnovu neusklađenih primanja sa rastom prosječne plaće u FBiH.

9. Ustavni sud je, u predmetu AP-1357/08, već odlučivao o istim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu odbacio apelacije podnesene iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-1357/08 od 26. februara 2009. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).

10. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda broj AP-1357/08 od 26. februara 2009. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. U citiranoj odluci je zaključeno da apelanti podnošenjem tužbe stvarno nenadležnom organu nisu djelotvorno iscrpili pravne lijekove, jer njihove tužbe nisu ispunjavale formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U odnosu na apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-138/10 (I. A.) | Sudska praksa | Aktio