Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1936/09 (M. T.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1936/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP-1936/09, rješavajući apelaciju Miroslava Tišme, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miroslava Tišme podnesena protiv presude Kantonalnog suda Mostar, broj 07 0 U 002563 09 U od 8. maja 2009. godine, rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona, broj UPII-09-03-25-155/03 od 20. novembra 2008. godine i zaključka Odjela društvenih djelatnosti Grada Mostara, broj 07/II-3-
954/99 od 19. augusta 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Miroslav Tišma (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Semir Guzin, advokat iz Mostara, podnio je 19. juna 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 07 0 U 002563 09 U od 8. maja 2009. godine, rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj UPII-09-03-25-155/03 od 20. novembra 2008. godine i zaključka Odjela društvenih djelatnosti Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Odjel), broj 07/II-3-954/99 od 19. augusta 2008. godine.
2. Zaključkom Odjela, broj 07/II-3-954/99 od 19. augusta 2008. godine, odbačen je zahtjev apelanta za vraćanje u posjed stana u Mostaru, ulica Kralja Zvonimira, broj 16, kao neblagovremen, s obzirom da je podnesen 15. jula 1999. godine, odnosno po proteku svih prekluzivnih rokova propisanih članom 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (''Službene novine FBiH'', broj 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 11/01 i 56/01).
3. Apelant je izjavio žalbu na navedeni zaključak, koja je odbijena kao neosnovana, rješenjem Ministarstva, broj UPII-09-03-25-155/03 od 20. novembra 2008. godine.
4. Apelant je pred Kantonalnim sudom tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva, broj UPII-09-03-25-155/03 od 20. novembra 2008. godine. Presudom Kantonalnog suda, broj 07 0 U 002563 09 U od 8. maja 2009. godine, apelantova tužba je odbijena kao neosnovana , ističući pri tom u obrazloženju da je zahtjev za vraćanje stana podnesen po proteku prekluzivnog roka, dakle takav rok ne može se produžavati i stranka njegovim propuštanjem gubi pravo, pa je shodno navedenom stav Odjela i Ministarstva zakonit i pravilan.
5. Apelant smatra da mu je osprenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, u dijelu u kojem je zaključkom Odjela, broj 07/II-3-954/99 od 19. augusta 2008. godine, odbačen zahtjev apelanta za vraćanje u posjed stana, kao neblagovremen, nije se uopće raspravljalo o osnovanosti apelantovog zahtjeva za povrat predmetnog stana, nego je zahtjev odbačen iz formalnih razloga jer nije ispunjen uslov prekluzivnog roka propisanog odredbom člana 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (''Službene novine FBiH'' broj 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 11/01 i 56/01), a kao krajnji rok se navodi 4. oktobar 1999. godine. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti apelantovog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine).
9. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantovim neblagovremenim podnošenjem zahtjeva za povrat stana apelant nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio svoj zahtjev, na temelju kojeg sud nije mogao meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se dijelu ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović