Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2002/09 (Z. A.)

Odluka donesena 15. 06. 2010.

  • Invalidnina
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2002/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 2002/09, rješavajući apelaciju Zore Antešević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zore Antešević podnesena protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 000 650 08 U od 13. maja 2009. godine, rješenja Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske broj 16-5812/08 od 10. oktobra 2008. godine i rješenja Administrativne službe – Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Grada Banja Luke broj 06-562-331/07 od 12. novembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zora Antešević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, podnijela je 25. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 000 650 08 U od 13. maja 2009. godine, rješenja Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 16-5812/08 od 10. oktobra 2008. godine i rješenja Administrativne službe – Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Grada Banja Luke (u daljnjem tekstu: Administrativna služba) broj 06-562-331/07 od 12. novembra 2007. godine.

2. Rješenjem Administrativne službe broj 06-562-331/07 od 12. novembra 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva broj 16-562-10 392/07 od 10. marta 2008. godine, odbijen je apelantičin zahtjev za utvrđivanje statusa člana porodice umrlog vojnog invalida i priznavanje prava na porodičnu invalidninu iza umrlog supruga kao neosnovan.

3. Okružni sud je, u upravnom sporu po apelantičinoj tužbi protiv rješenja Ministarstva broj 16-

562-10 392/07 od 10. marta 2008. godinem, u predmetu utvrđivanja statusa člana porodice umrlog ratnog vojnog invalida i priznavanje prava na porodičnu invalidninu, donio presudu broj 01-0-U-08-

000 382 od 27. augusta 2008. godine, kojom je tužbu uvažio i osporeni akt poništio. Okružni sud je u obrazloženju presude, između ostalog, naveo da nadležna ljekarska komisija, na osnovu čijeg nalaza je donesen osporeni akt, nije dala potpun i jasan nalaz i mišljenje u pogledu postojanja uzročno-posljedične veze između vojnog invaliditeta kao posljedice ranjavanja i uzroka smrti.

4. U ponovnom postupku, Ministarstvo je donijelo rješenje broj 16-5812/08 od 10. oktobra 2008. godine, kojim je apelantica odbijena sa zahtjevom za utvrđivanje statusa člana porodice umrlog vojnog invalida i priznavanje prava na porodičnu invlidninu iza smrti supruga Stevana Anteševića. U obrazloženju rješenja drugostepeni organ je naveo da iz nalaza i mišljenja drugostepene ljekarske komisije broj 389/08 od 8. oktobra 2008. godine proizilazi da je ljekarska komisija konstatovala da je apelantičin suprug «na izvršenju borbenog zadatka 24. oktobra 1993. godine zadobio rane u predjelu lijeve i desne noge i desne plećke od aktivirane ROB». Također je navedeno da je apelantičin suprug liječen na Neurološkoj klinici u Banja Luci u julu i augustu, a nakon čega je usljed respiratorne insuficijencije umro 10. oktobra 2007. godine na Klinici za anesteziju i reanimaciju. Drugostepeni organ je naveo da «ne postoji uzročno-posljedična veza između ranjavanja, amputacije desne noge i oboljenja zbog koga je nastupila smrt, [te da] ne postoji veza između skidanja kože sa stomaka za vrijeme vršenja operativnih zahvata zbog amputacije i čestih upala pluća, kao i nastale smrti». S obzirom na navedeno, te prihvatajući nalaz i mišljenje drugostepene ljekarske komisije u cijelosti, a koji je jasan i obrazložen u smislu člana 10. Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku ostvarivanja prava po Zakonu o pravima vojnih invalida i porodica palih boraca («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 22/93), Ministarstvo je zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za priznavanje apelantici statusa člana porodice umrlog vojnog invalida i priznavanja prava na porodičnu invalidninu u smislu člana 14. i 60. stav 2. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno otadžbinskog rata RS («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 55/07-Prečišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Zakon o pravima boraca).

5. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 000 650 08 U od 13. maja 2009. godine odbijena je apelantičina tužba protiv drugostepenog rješenja. U obrazloženju presude Okružni sud je, između ostalog, naveo da iz nalaza i mišljenja drugostepene ljekarske komisije od 8. oktobra 2008. godine proizlazi da je smrt apelantičinog supruga nastupila kao posljedica otkazivanja mišića odgovornih za disanje. Okružni sud je zaključio da je pravilno utvrđenje drugostepenog organa da ne postoji uzročno-posljedična veza između smrtnog ishoda apelantičinog supruga i oboljenja po osnovu kojeg mu je bilo priznato svojstvo RVI i pravo na ličnu invalidninu. S obzirom na navedeno, Okružni sud je zaključio da je drugostepena ljekarska komisija u svom novom nalazu i mišljenju postupila u skladu sa uputama iz presude Okružnog suda od 27. augusta 2008. godine, u čijem izvršenju je i donesen predmetni osporeni akt, to je novi nalaz i mišljenje drugostepene ljekarske komisije u svemu prihvatio i Okružni sud u ovoj presudi.

6. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica smatra da je njen pokojni suprug preminuo zbog „oboljenja koje je nastalo u Vojsci RS“.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Apelantica navodi da joj je osporenom presudom i rješenjima povrijeđeno pravo na život. U vezi sa navodima o kršenju prava na život, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenljivosti člana 2. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

9. Ustavni sud podsjeća da je članom 2. Evropske konvencije propisano da je «1) pravo na život svakog čovjeka zaštićeno zakonom. Niko neće biti namjerno lišen života, osim izvršenjem smrtne kazne po presudi suda, kojom je proglašen krivim za krivično djelo za koje je ova kazna propisana zakonom. 2) Lišavanje života nije u suprotnosti sa ovim članom ako proizlazi iz upotrebe sile koja je apsolutno neophodna: a) u odbrani svakog pojedinca od nezakonitog nasilja; b) prilikom zakonitog hapšenja ili spriječavanja bijega osobe koja je zakonito lišena slobode; c) u akciji preduzetoj, u skladu sa zakonom, radi gušenja nemira ili pobune.» Ustavni sud primjećuje da iz sadržaja prava na život proizlazi da ovo pravo ne pruža garanciju protiv svih prijetnji životu, niti garantuje pravo na određeni kvalitet i standard življenja, već je navedenim članom zajamčeno pravo na život svakom pojedincu u smislu garancija da pojedinac neće biti arbitrarno lišen života (vidi, odluka Ustavnog suda, broj AP-

2332/07 od 25. februara 2010. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda, www.ccbh.ba).

10. Dakle, žrtva kršenja ovog prava, u navedenom kontekstu, ne može biti lice kojem nije priznato pravo na porodičnu invalidninu. S tim u vezi Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o kršenju prava iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2002/09 (Z. A.) | Sudska praksa | Aktio