Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-216/08 (S. C.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-216/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 216/08, rješavajući apelaciju Slobodana Crnogorca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodana Crnogorca podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-
07-001742 od 2. novembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Slobodan Crnogorac (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zvornika, koga zastupa Jasminka Mehinagić, advokatu iz Kalesije, podnio je 15. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-07-001742 od 2. novembra 2007. godine.
2. Rješenjem Vojne Pošte-Zvornik broj 7469 od 13. januara 2000. godine apelantu je prestala profesionalna vojna služba zbog isteka ugovornog roka.
3. Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 071-0-I-07-004113 od 27. avgusta 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001742 od 2. novembra 2007. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog za izvršenje rješenja Vojne pošte Zvornik broj 7469 od 13. januara 2000. godine, radi naplate novčanog potraživanja. U obrazloženju je Osnovni sud naveo da predmetno rješenje Vojne pošte nije niti izvršna, niti vjerodostojna isprava, s obzirom da ne glasi na bilo kakvo novčano potraživanje u korist apelanta, te je odlučio kao u izreci rješenja u smislu odredbi člana 39. stav 6., a u vezi sa čl. 23. i 29. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).
4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001742 od 2. novembra 2007. godine povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se apelant žali da mu je osporenim rješenjem Okružnog suda, kojim je potvrđeno prvostepeno rješenje Osnovnog suda, povrijeđeno pravo na imovinu zagarantovano članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu prava na imovinu apelant vidi u tome što redovni sudovi u izvršnom postupku nisu udovoljili njegovom prijedlogu za izvršenje rješenja Vojne Pošte od 13. januara 2000. godine, kojim mu je prestala profesionalna vojna služba. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i vlastitu jurisprudenciju, prema kojoj «imovina» u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju može biti ili «postojeća imovina» ili «dobra» uključujući i potraživanja u odnosu na koja lice ima bar «legitimno očekivanje» da će ih realizovati (vidi, Evropski sud, Peter Gratzinger i Eva Gratzingerova protiv Češke Republike, Odluka o dopustivosti od 10. jula 2002. godine, aplikacija broj 39794/98, stav 69).
7. Naime, redovni sudovi u izvršenom postupku su odbili kao neosnovan apelantov prijedlog za izvršenje rješenja Vojne Pošte iz razloga što predmetno rješenje ne ispunjava zakonom predviđene uslove izvršne, odnosno vjerodostojne isprave, jer ne glasi na novčano potraživanje u smislu čl. 23. i
29. ZIP-a. Apelant u predmetnom izvršenom postupku nije uspio dokazati da rješenje Vojne Pošte predstavlja izvršnu ispravu koja sadrži „postojeću imovinu“ ili „dobra“, odnosno „legitimno očekivanje“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da «legitimno očekivanje» mora biti mnogo konkretnije od same nade u uspjeh i da mora biti zasnovano na zakonskoj odredbi ili na određenom pravnom aktu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant nije pokazao da ima «ostvarivo potraživanje» koje bi predstavljalo «imovinu» u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi već citiranu odluku Gratzinger, stav 74 i Ustavni sud, odluka broj AP 2361/06 od 10. januara 2008. godine), zbog čega njegovi navodi o kršenju prava na imovinu ne ulaze u okvir navedenog člana, već su ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović