Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2431/09 (S. I.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2431/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 2431/09, rješavajući apelaciju Stane Inđić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stane Inđić podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 11 0 U 001644 09 U od 21. jula 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Stana Inđić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, podnijela je 28. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 11 0 U 001644 09 U od 21. jula 2009. godine.
2. Rješenjem Republičkog inspektorata rada Banjaluka Odjeljenje Prijedor (u daljnjem tekstu : Republički inspektorat-Odjeljenje Prijedor) broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, naloženo je «Novim rudnicima Ljubija» d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: poslodavac) da otkloni utvrđene nedostatke koji se odnose na otkaz ugovora o radu radnicima navedenim u izreci rješenja i drugim licima kojim je radni odnos prestao na osnovu sticanja prava na penziju, na taj način što će imenovanim radnicima i drugim radnicima kojima prestaje radni odnos po navedenim osnovima, prije prestanka radnog odnosa, obezbijediti isplatu neisplaćenih plata, naknada plata i drugih davanja utvrđenih Zakonom o radu i Opštim kolektivnim ugovorom; obezbijediti uplatu neizmirenih doprinosa za PIO i osiguranje za slučaj nezaposlenosti; obračunati otpremninu radnicima kojima je radni odnos prestao po osnovu otkaza ugovora o radu iz ekonomskih, organizacionih i tehnoloških razloga i obezbijediti isplatu iste; utvrditi dužinu otkaznog roka prema ukupnom radnom stažu radnika, a u skladu sa odredbama člana 38. Opšteg kolektivnog ugovora; kao i isplatiti naknadu plate za vrijeme trajanja otkaznog roka i priznati sva prava kao da su radili do isteka otkaznog roka u skladu sa članom 122. Zakona o radu.
3. Zaključkom Inspekcije rada i zaštite na radu, Odjeljenje Prijedor, Republičke uprave za inspekcijske poslove (u daljnjem tekstu: Inspekcija), broj 26.3.10/173-172/08 od 14. aprila 2008. godine, odbačen je apelantičin zahtjev za donošenje zaključka o dozvoli izvršenja prinudnim putem rješenja Republičkog inspektorata-Odjeljenje Prijedor.
4. Rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 16-173-6186/08 od 2. oktobra 2008. godine, odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba izjavljena protiv zaključka Inspekcije.
5. Presudom Okružnog suda, broj 11 0 U 000620 08 U od 24. februara 2009. godine, uvažena je apelantičina tužba u dijelu kojim je pobijala rješenje Ministarstva i taj akt poništen, te odbačena apelantičina tužba u dijelu kojim je pobijan zaključak Inspekcije.
6. U ponovnom postupku, rješenjem Ministarstva, broj 16-173-6186/08 od 21. aprila 2009. godine, usvojena je apelantičina žalba, poništen zaključak Inspekcije i predmet vraćen na ponovni postupak.
7. Kako Inspekcija nije donijela svoju odluku u zakonskom roku, apelantica je podnijela zahtjev Okružnom sudu u kojem je zatražila izvršenje presude ovog suda od 24. februara 2009. godine, odnosno, zatražila da Okružni sud donese rješenje kojim bi se utvrdilo da je rješenje Republičkog inspektorata-Odjeljenje Prijedor, broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, postalo izvršno, kao i da se usvoji njen prijedlog za dozvolu izvršenja pomenutog rješenja, te naloži poslodavcu obaveze koje je precizirala u zahtjevu, uz upozorenje na posljedice nepostupanja po istim. Apelantica je navela da je podnijela i žalbu zbog ćutanja administracije.
8. Rješenjem Okružnog suda, broj 11 0 U 001644 09 U od 21. jula 2009. godine, obustavljen je postupak. U obrazloženju rješenja je navedeno da je postupak izvršenja presude ovog suda broj 11 0 U 000620 08 U od 24. februara 2009. godine, obustavljen, jer je obaveza iz te presude izvršena donošenjem rješenja od strane Ministarstva.
9. Apelantica se žali da joj je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pravo iz člana 17. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
11. S obzirom na to da apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvenstveno odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
12. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava shodno kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje: «Da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza » (vidi Evropski sud za ljudska prava, Tre Traktorer Aktiebolag, odluka od 17. jula 1989. godine, stav 41; kao i X protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li su ishod ili „posljedica“ predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje apelantičinih građanskih prava i obaveza.
13. Ustavni sud primjećuje da apelantica osporava rješenje Okružnog suda, broj 11 0 U 001644 09 U od 21. jula 2009. godine, kojim je obustavljen postupak izvršenja presude Okružnog suda, broj 11 0 U 000620 08 U od 24. februara 2009. godine, jer je obaveza iz te presude izvršena donošenjem rješenja od strane Ministarstva. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku ispitivala samo procesna dopustivost apelantičinog „zahtjeva“, a nije odlučivalo o njenim građanskim pravima, niti joj je nametnuta kakva obaveza. Shodno tome, ishod procedure u kojoj je doneseno osporeno rješenje nije bio odlučujući za utvrđivanja apelantičinih građanskih prava i obaveza, zbog čega su navodi apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, ratione materiae, inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
14. Ustavni sud dalje konstatuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu činjenicu da se osporenom odlukom odlučivalo isključivo o procesnim pitanjma, nije odlučivalo ni o apelantičinim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i iz člana 17. Evropske, te da su apelantičini navodi i u tom dijelu, takođe, ratione materiae, inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović