Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2466/09 (N. M.)

Odluka donesena 15. 06. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2466/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP-2466/09, rješavajući apelaciju N. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N. M. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-

Uvp-07-000 135 od 4. juna 2009. godine i rješenja Kantonalnog suda Sarajevo, broj 009-0-U-06-001282 0d 26. februara 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. N. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 3. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Uvp-07-000 135 od 4. juna 2009. godine i rješenja Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-

0-U-06-001282 0d 26. februara 2007. godine.

2. Apelant je tužbom od 13. novembra 2006. godine pokrenuo upravni spor protiv tuženog Ministarstva za rad i socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), koja je rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-U-06-001282 0d 26. februara 2007. godine, odbačena primjenom člana 8. i 25. stav 1. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima, (''Službene novine FBiH'', broj 9/05-u daljnjem tekstu: ZUS) kojom je propisano da se upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta, a prema odredbi stava 2. tog člana, upravni akt je u smislu tog zakona akt kojim nadležni organ iz člana 4. istog zakona rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari, dok u konkretnom slučaju apelant nema konkretan upravni akt, nego tužbom traži rješavanje njegovog zahtjeva u pogledu dodjele stana.

3. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda, broj 009-0-

U-06-001282 0d 26. februara 2007. godine, koji je Vrhovni sud presudom, broj 070-0-Uvp-07-000 135 od 4. juna 2009. godine, odbio kao neosnovan. U obrazloženju Vrhovnog suda ističe se da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je pobijanim rješenjem odbacio apelantovu tužbu primjenom člana 8. i 25. stav 1. tačka 2. ZUS-a, odnosno, iz razloga što akt koji se tužbom osporavao nije upravni akt.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo da ne bude diskriminisan iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku donošenja osporene presude Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-07-000 135 od 4. juna 2009. godine, odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. U predmetnom postupku, Vrhovni sud je odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda, broj 009-0-U-06-001282 0d 26. februara 2007. godine, kojim je odbačena apelantova tužba, jer apelantov zahtjev o rješavanju njegovog stambenog pitanja ne predstavlja upravni akt u smislu člana 8. ZUS-a, pa se protiv istog ne može voditi upravni spor. Dakle, iz navedenog proizilazi da Kantonalni sud navedenim rješenjem nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nego o procesnoj dopustivosti apelantove tužbe, pa stoga slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Nadalje, u vezi sa navodima apelanta o diskriminaciji, Ustavni sud podsjeća na činjenicu da član 14. Evropske konvencije osigurava zaštitu od diskriminacije u pitanjima koja potpadaju pod okvir drugih članova Evropske konvencije (Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, vidi presudu od 13. juna 1979., serija A, broj 31, stav 32). Ustavni sud, također, podsjeća da postoji diskriminacija ako rezultira različitim tretmanom pojedinaca u sličnim pozicijama i ako taj tretman nema objektivnog ili razumnog opravdanja. Da bi bio opravdan, tretman mora težiti zakonitom cilju, te mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji se treba ostvariti (vidi Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, stav 33). Stoga je potrebno ustanoviti da li se prema apelantu postupalo drukčije nego prema drugima u istim ili sličnim situacijama.

8. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na diskriminaciju u vezi sa pravom na pravično suđenje. Imajući u vidu zaključak do kojeg je Ustavni sud došao u pogledu navodne povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju pitanje diskriminacije u vezi sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije također ratione materiaeinkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2466/09 (N. M.) | Sudska praksa | Aktio