Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2592/09 (M. R.)

Odluka donesena 15. 06. 2010.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2592/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 2592/09, rješavajući apelaciju Milomira Rankića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milomira Rankića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-

Rev-07-000 680 od 4. juna 2009. godine i presude Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Gž-06-000 627 od 12. aprila 2007. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Milomir Rankić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 12. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 680 od 4. juna 2009. godine i presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-

Gž-06-000 627 od 12. aprila 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-304/05 od 1. juna 2006. godine u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužilaca od rednog broja 1. do 37, među kojima je i apelant, kojim su tražili da se AD «Fabrika šećera Bijeljina» Velika Obarska (u daljnjem tekstu: tužena) obaveže da im na ime neisplaćenih plata isplati plate za period od 1. aprila 2002. godine do 30. aprila 2006. godine, u iznosima za svakog pojedinog tužioca pobliže označenim izrekom presude. Usvojen je i tužbeni zahtjev tužilaca od rednog broja 38. do 110. i od 112. do 118. te je tužena obavezana da i ovim tužiocima isplati određene iznose bliže naznačene izrekom presude, također za svako pojedinog tužioca, s tim što je za tužioce pod redinim brojevima 49, 56, 58, 68, 80, 98, 108. i 115. naznačen vremenski period na koji se dosuđeni iznosi odnose. Tužena je obavezana da na sve ove iznose tužiocima plati i zakonsku zateznu kamatu počev od dospjelosti svakog pojedinog potraživanja pa do isplate, te da im naknadi i troškove parničnog postupka u iznosu od 36.400,00 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Presudom Okružnog suda broj 012-0-Gž-06-000 627 od 12. aprila 2007. godine uvažena je žalba tužene, prvostepena presuda je ukinuta u dijelu kojim je usvojen zahtjev tužilaca pod rednim brojem od 1. do 37, među kojima je i apelant, i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U odnosu na tužioce pod rednim brojem od 38. do 117. prvostepena presuda je preinačena tako što je tužbeni zahtjev tih tužilaca odbijen kao neosnovan.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 680 od 4. juna 2009. godine odbijena je kao neosnovana revizija tužilaca navedenih u uvodu prvostepene presude pod rednim brojem od 38. do 110. i od rednog broja 112. do 118. U obrazloženju presude je navedeno da revizija nije dopuštena u smislu člana 248. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), jer pobijana presuda Okružnog suda nema nedostataka na koje ukazuju tužioci, niti onih na koje sud pazi po službenoj dužnosti

5. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je osporenom presudom broj 118-0-Rev-07-000 680 od 4. juna 2009. godine odbio kao neosnovanu reviziju tužilaca pod rednim brojem od 38. do 110. i od rednog broja 112. do 118. Shodno tome, Ustavni sud konstatuje da je u konkretnom slučaju ostala na snazi presuda Okružnog suda broj 012-0-Gž-06-000 627 od 12. aprila 2007. godine, kojom je prvostepena presuda ukinuta u dijelu kojim je usvojen zahtjev tužilaca pod rednim brojem od 1. do 37, među kojima je i apelant, i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Iz navedenog slijedi da je postupak o predmetu apelacije u toku pred Osnovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2592/09 (M. R.) | Sudska praksa | Aktio