Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2697/09 (N. K.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2697/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 2697/09, rješavajući apelaciju Nade Kapor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nade Kapor podnesena protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-Gž-08-
000 378 od 20. maja 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Nada Kapor (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Milića, podnijela je 20. avgusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014-0-Gž-08-000 378 od 20. maja 2009. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj RS-24/05 od 15. jula 2005. godine poništena su kao nezakonita rješenja tuženog „Boksit“ a.d. Milići br. I-A-01-2/02 od 18. novembra 2002. godine i I-A-1-3892/02 od 13. decembra 2002. godine, te je tuženi obavezan da apelanticu vrati na rad i da joj naknadi sve naknade po osnovu plata i drugih primanja sa zakonskom zateznom kamatom. Istom presudom apelantica je odbijena sa tužbenim zahtjevom koji se odnosi na isplatu nematerijalne štete u iznosu od 99.000,00 KM, kao i da se tuženi kazni po članu 150. Zakona o radu, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Presudom Okružnog suda broj 014-0-Gž-08-000 378 od 20. maja 2009. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba podnesena protiv presude Osnovnog suda od 15. jula 2005. godine u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, dok je usvojena žalba tuženog i prvostepena presuda preinačena, u dijelu odluke kojim se poništavaju rješenja tuženog, na način da je tužbeni zahtjev apelantice odbijen kao neosnovan.
4. Apelantica je protiv drugostepene osporene presude Okružnog suda izjavila reviziju. Prema stanju spisa, postupak po reviziji je u toku pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).
5. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom Okružnog suda broj 014-0-Gž-08-000 378 od 20. maja 2009. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.
9. Ustavni sud ukazuje na odredbu člana 237. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03 i 74/05), koja propisuje uslove za dopustivost revizije.
Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. 3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
10. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u slučaju apelantice, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović