Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2796/09 (N. M.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2796/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP-2796/09, rješavajući apelaciju Nike Mandića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nike Mandića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-07-
000 457 od 27. juna 2008. godine, rješenja Okružnog suda Istočno Sarajevo, broj Gž-163/05 od 14. septembra 2006. godine, rješenja Osnovnog suda Sokolac-Odjeljenje Istočno Sarajevo, broj Rs-135/04 od 24. februara 2005. godine i presude Osnovnog suda Sokolac, broj Rs -135/04 od 18. novembra 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Niko Mandić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 4. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 457 od 27. juna 2008. godine, rješenja Okružnog suda Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-163/05 od 14. septembra 2006. godine, rješenja Osnovnog suda Sokolac-Odjeljenje Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-135/04 od 24. februara 2005. godine i presude Osnovnog suda, broj Rs-135/04 od 18. novembra 2004. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj Rs-135/04 od 18. novembra 2004. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta da se ''Energoinvest-Energoinjženjering'' (u daljnjem tekstu: tuženi), obaveže na izvršenje rješenja, broj 21/00 od 3. jula 2000. godine i ugovora broj 14/00 od 15. augusta 2000. godine, tako što će na stanu apelanta izvršiti potrebne radove, bliže navedene u izreci prvostepene presude.
3. Rješenjem Osnovnog suda, broj Rs-135/04 od 24. februara 2005. godine, odbačena je kao neblagovremena žalba apelanta. Prvostepeni sud je utvrdio da je žalba neblagovremena jer je izjavljena 15. februara 2005. godine, a posljednji dan kada je žalba mogla biti izjavljena je bio 4. decembar 2004. godine.
4. Odlučujući o žalbi apelanta, Okružni sud je rješenjem, broj Gž-163/05 od 14. septembra 2006. godine, žalbu odbio te potvrdio rješenje Osnovnog suda, broj Rs-135/04 od 24. februara 2005. godine. Okružni sud je u obrazloženju naveo da je suprotno navodima žalbe prvostepeni sud pravilno primijenio odredbu člana 213. Zakona o parničnom postupku jer je rok za izjavljivanje žalbe, u smislu odredbe člana 203. Zakona o parničnom postupku, počeo teći od dana donošenja presude tj. od 18. novembra 2004. godine, a ne od dana, kako se to pogrešno navodi u žalbi, kada je tužitelj preuzeo presudu iz razloga što je je tužitelj nakon održanog ročišta za glavnu raspravu 18. novembra 2004. godine bio obaviješten da će presuda biti donesena na dan 18. novembar 2004. godine, pa je istu bio dužan i preuzeti istog dana. Prema tome, nije od značaja činjenica da je tužitelj presudu preuzeo 7. februara 2005. godine niti se rok za izjavljivanje žalbe može računati od dana preuzimanja presude.
5. Apelant je izjavo reviziju i dopunu revizije protiv rješenja Okružnog suda, broj Gž-163/05 od 14. septembra 2006. godine, koje je Vrhovni sud rješenjem, broj 118-0-Rev-07-000 457 od 27. juna 2008. godine, odbio kao neosnovane.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju apelant je protiv presude Osnovnog suda, broj Rs-135/04 od 18. novembra 2004. godine izjavio žalbu, koja je rješenjem Osnovnog suda, broj Rs-135/04 od 24. februara 2005. godine odbačena kao neblagovremena. Ustavni sud podsjeća da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu predstavlja preduvjet za meritorno razmatranje apelacije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem žalbe Osnovnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove jer je samo formalno, mimo zakonom utvrđenog roka, podnio žalbu po kojoj Osnovni sud nije odlučivao o meritumu spora, budući da ista nije ispunjavala formalne uvjete tog pravnog lijeka. Navedeno je imalo za posljedicu da se i Vrhovni sud bavio isključivo pitanjem blagovremenosti žalbe. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović