Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2847/09 (G. T.)

Odluka donesena 15. 06. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2847/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 2847/09, rješavajući apelaciju Gordane Torbica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gordane Torbica podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-

Uvp-08-000 286 od 24. jula 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Gordana Torbica (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, podnijela je 7. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-08-000 286 od 24. jula 2009. godine.

2. Ustavni sud podsjeća da je isto činjenično i pravno pitanje već razmatrao u Odluci broj AP 3099/08 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti od 13. maja 2009. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naime, u predmetu broj AP 3099/08 apelantica je podnijela apelaciju protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-

08-000 509 od 10. septembra 2008. godine kojom je apelantičinu tužbu podnesenu protiv rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 16-173-4905/08 od 8. maja 2008. godine odbio kao neosnovanu, a tužbu podnesenu protiv zaključka Republičke uprave za inspekcijske poslovce Odjeljnja Prijedor – Inspekcije rada i zaštite na radu (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 26.3.10/173-109/08 od 17. marta 2008. godine odbacio kao nedopuštenu. Ustavni sud je Odlukom broj AP 3099/08 odbacio kao nedopuštenu apelantičinu apelaciju podnesenu protiv navedene odluke Okružnog suda, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Ustavni sud je, između ostalog, zaključio da je apelantica imala mogućnost da zaštitu svojih prava u pogledu isplate neisplaćenih plata, otpremnine i drugog ostvari tužbom kod redovnog suda, a u smislu člana 105. Zakona o radu. Propuštanjem pokretanja parničnog postupka protiv odluke organa uprave, apelantica se lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja Ustavnog suda.

3. S obzirom da je u međuvremenu apelantica podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 10. septembra 2008. godine, Ustavni sud je odlučio da razmotri apelaciju u odnosu na osporenu presuduVrhovnog suda.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000 286 od 24. jula 2009. godine odbijen je kao neosnovan apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 10. septembra 2008. godine.

5. Apelantica smatra da joj je presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000 286 od 24. jula 2009. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II.4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. S obzirom na to da apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvenstveno odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava shodno kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje: «Da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza » (vidi Evropski sud za ljudska prava, Tre Traktorer Aktiebolag, odluka od 17. jula 1989. godine, stav 41; kao i X protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li su ishod ili „posljedica“ predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje apelantičinih građanskih prava i obaveza.

9. Ustavni sud primjećuje da apelantica osporava presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-

000 286 od 24. jula 2009. godine, kojom je odbijen kao neosnovan apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 011-0-U-08-000 509 od 10. septembra 2008. godine, a koja je donesena u postupku u kojem je odbačen kao nedopušten njezin „zahtjev“ za izvršenje rješenja Republičkog inspektorata-Odjeljenje Prijedor broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, iz razloga što tim rješenjem nije utvrđena visina apelantičinih novčanih potraživanja, već je naloženo poslodavcu otklanjanje nepravilnosti utvrđenih prilikom inspekcijskog pregleda. Takođe, u tom postupku apelantica je upućena da zaštitu svojih iz radnog odnosa može zatražiti podnošenjem tužbe nadležnom sudu u smislu člana 105. Zakona o radu. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku ispitivala samo procesna dopustivost apelantičinog „zahtjeva“, a nije odlučivalo o njezinim građanskim pravima, niti joj je nametnuta kakva obaveza. Naime, rješenjem Republičkog inspektorata-Odjeljenje Prijedor broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, a čije izvršenje je apelantica tražila, isljučivo je odlučivano o pravima i obavezama poslodavca kojem je u postupku kontrole poslovanja, koju su izvršili inspekcijski organi, naloženo da otkloni nedostatke u poslovanju. Ovakav zaključak potvrđuje i činjenica da je apelantica upućena da svoja prava iz radnog odnosa ostvari u parničnom postupku, a koji je apelantica i pokrenula pred nadležnim sudom i koji nije predmet ove apelacije. Shodno tome, ishod procedure u kojoj je doneseno osporeno rješenje nije bio odlučujući za utvrđivanja apelantičinih građanskih prava i obaveza, zbog čega su navodi apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, ratione materiae, inkopaktibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. Ustavni sud dalje konstatuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu činjenicu da se osporenom odlukom odlučivalo isključivo o procesnim pitanjma, nije odlučivalo ni o apelantičinim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i iz člana 17. Evropske, te da su apelantovi navodi i u tom dijelu, takođe, ratione materiae, inkopaktibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2847/09 (G. T.) | Sudska praksa | Aktio