Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-290/10 (F. F.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-290/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP-290/10, rješavajući apelaciju Fatime Fazlagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fatime Fazlagić podnesena protiv presude Kantonalnog suda Mostar broj 07 0 U 002199 08 U od 23. novembra 2009. godine i rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja Sarajevo broj UPII/05-23-5-65-1/08 od 3. oktobra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Fatima Fazlagić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnijela je 21. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 002199 08 U od 23. novembra 2009. godine i rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UPII/05-23-5-65-1/08 od 3. oktobra 2008. godine.
2. Rješenjem Ministarstva broj UPII/05-23-5-65-1/08 od 3. oktobra 2008. godine odbijena je žalba koju je apelantica podnijela protiv zaključka o dozvoli izvršenja Ministarstva građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-Neretvanskog Kantona Mostar, a kojim je utvrđeno da je u skladu s presudom Kantonalnog suda broj 007-0-U-06-0003065 od 20. oktobra 2006. apelantica dužna iseliti iz stana pobliže označenog u navedenoj presudi.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 07 0 U 002199 08 U od 23. novembra 2009. godine žalba koju je apelantica podnijela protiv rješenja Ministarstva broj UPII/05-23-5-65-1/08 od 3. oktobra 2008. godine je odbijena kao nesnovana. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je rješenje Ministarstva doneseno pravilnom primjenom Zakona o upravnom postupku i da u konkretnom postupku nije povrijeđen zakon na štetu apelantice, zbog čega apelanticinim žalbenim navodima nije bilo moguće udovoljiti.
4. Apelantica smatra da su osporenim odlikama povrijeđena njena prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. S obzirom da je apelantica osporila presudu Kantonalnog suda i rješenje Ministarstva koja su donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedene odluke. S obzirom da su osporene odluke donesene u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantice, u smislu člana 6. Europske konvencije.
7. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Europske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Europske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-
21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Europske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Europske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Europske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
8. U konkretnom slučaju, apelanticina građanska prava i obaveze su utvrđena u presudi Kantonalnog suda broj 007-0-U-06-000306 od 20. oktobra 2006. godine, dakle u presudi čije izvršenje apelantica osporava, dok su osporene odluke Kantonalnog suda i Ministarstva donesene u cilju izvršenja navedene presude. Shodno tome, nikakva nova građanska prava, odnosno obaveze apelantice nisu utvrđivana u predmetnom izvršnom postupku, niti se u tom postupku raspravljalo o njenom pravu na imovinu.
9. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim odlukama nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelantice, postupak koji je rezultirao tim odlukama ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Europske konvencije niti člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju pa se apelanticini navodi u vezi povrede prava garantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović