Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2934/09 (D. P.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Pravo na rad
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2934/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 2934/09, rješavajući apelaciju Dimitrije Pavlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 1. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dimitrije Pavlovića podnesena zbog navodne povrede člana II/39.stav 1. Ustava Republike Srpske, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dimitrije Pavlovića podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 001207 09 od 10. jula 2009. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Dimitrije Pavlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši, podnio je 10. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 001207 09 U od 10. jula 2009. godine. Apelant je dopunio apelaciju 2. marta 2010. godine.
2. Rješenjem Osnovne škole «Petar Kočić» Šiprage (u daljnjem tekstu: škola) broj 3-
40/05 od 21. oktobra 2005. godine apelant je imenovan za direktora škola na period od četiri godine. Istim rješenjem aplelant je na dužnost direktora stupio 29. novembrom 2005. godine.
3. Republički prosvjetni inspektor Ministarstva prosvjete i kulture Vlade Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republički prosvjetni inspektor) u vršenju nadzora nad primjenom Zakona o osnovnoj školi («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 38/04) i drugih propisa i opštih akata iz oblasti osnovnog obrazovanja donio je rješenje broj 07.2-02-19-32/07 od 9. oktobra 2007. godine kojim je naređeno školi da u roku od osam dana od dana prijema rješenja raspiše konkurs za izbor i imenovanje direktora. U obrazloženju rješenja je navedeno da je uvidom u radnu knjižicu apelanta utvrđeno da navedeni na dan 3. oktobar 2007. godine ima evidentirano 39 godina, 10 mjeseci i 17 dana radnog staža te da će 15. novembra 2007. godine imati 40 godina radnog staža kada mu u skladu sa članom 112. tačka 4. Zakona o radu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 55/07 prečišćen tekst, u daljnjem tekstu: ZOR) ugovor o radu prestaje da važi.
4. Protiv rješenja Republičkog prosvjetnog inspektora broj 07.2-02-19-32/07 od 9. oktobra 2007. godine aplent je uložio prigovor Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) koje je rješenjem broj 07.2.02-7862/07 od 12. februara 2008. godine prigovor apelanta usvojio i citirano rješenje poništio.
5. Apelant je sa školom zaključio Aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 161-
2/08 od 31. marta 2008. godine kojim je precizirano da apelantu prestaje radni odnos sa danom isteka mandata direktora, odnosno 29. novembra 2009. godine u skladu sa članom 119. stav 9. Zakona o osnovnoj školi.
6. Rješenjem Republičkog inspektora rada Republičke uprave za inspekcijske poslove – odjeljenje Banjaluka (u daljnjem tekstu: Republički inspektor rada) broj 26.2.10/173-2898/08 od 9. juna 2008. godine školi je naloženo da u pogledu daljnjeg radno-pravnog statusa apelanta postupi u skladu sa članom 125. ZOR prema kojem ugovor o radu prestaje da važi kada radnik navrši 40 godina penzijskog staža u ostavljenom roku od 15 dana uz obavezu da škola u roku od tri dana od proteka navedenog roka Republičkog inspektora rada pismeno obavijesti o učinjenom.
7. Protiv rješenja Republičkog inspektora rada broj 26.2.10/173-2898/08 od 9. juna 2008. godine školski odbor škole je podnio žalbu Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite koji je, prema stanju spisa, rješenjem broj 16-173-6178/08 od 5. januara 2009. godine odbio žalbu kao neosnovanu.
8. Ministarstvo je donijelo rješenje broj 07.020/602-1228/09 od 26. februara 2009. godine kojim je apelant razrješen dužnosti direktora škole zbog sticanja uslova za odlazak u penziju. Istim rješenjem je precizirano da apelantu mandat direktora prestaje sa danom stupanja na dužnost vršioca dužnosti direktora škola.
9. Nezadovoljan ovim rješenjem apelant je podnio tužbu Okružnom sudu koji je presudom broj 11 0 U 001207 09 U od 10. jula 2009. godinu istu odbio kao neosnovanu.
10. Apelant navodi da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na rad i ističe, obzirom da mu je prestao radni odnos prije isteka mandata, da je poslodavac zloupoterebio pravo što je zabranjeno članom 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Pored navedenog, apelant smatra da su osporenom odlukom povrijeđena njegova ljudska prava i slobode garantovane odredbama.Ustava Republike Srpske odnosno njegovo pravo na rad i slobodu rada iz člana II/39. stav 1. Ustava Republike Srpske.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tač. 1.i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
Nenadležnost za odlučivanje
12. Apelant je u apelaciji naveo da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na rad i slobodu rada iz člana II/39.stav 1. Ustava Republike Srpske. Obzirom da je apelant u ovom dijelu apelacije naveo povredu odredaba Ustava Republike Srpske, Ustavni sud u konkretnom slučaju nije nadležan za odlučivanje o podnesenoj apelaciji jer ista u ovom dijelu u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ne pokreće pitanja «koja su sadržana u ovom ustavu».ratione materiae
13. Apelant se žali da je osporenom odlukom Okružnog suda povrijeđeno njegovo pravo na rad. U vezi sa njegovim navodima, Ustavni sud ukazuje da pravo na rad nije zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom, koja se prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Međutim, u Aneksu I tačka 8. Ustava Bosne i Hercegovine – Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, je između ostalog naveden i međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1996). Ovim paktom u čl. 6. i 7. zagarantovano je pravo na rad i uživanje povoljnih uslova rada. Uživanje ovog prava je garantovano članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine – «Nediskriminacija». Obzirom da apelant ne navodi da je diskriminiran u uživanju prava na rad ili drugih sličnih prava, a takva diskriminacija nije očigledna iz činjenica koje je apelant predočio, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u pogledu prava na rad nedopuštena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. U vezi sa navodima apelanta da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na zabranu poništavanja ili ograničavanja prava iz člana 17. Evropske konvencije treba istaći da je karakter navedenog člana akcesoran odnosno da se na član 17. Evropske konvencije može pozivati samo u vezi sa kršenjem jednog ili više materijalnih prava zaštićenih Evropskom konvencijom. Kako apelant nije naveo niti jednu drugu odredbu Evropske konvencije za koju smatra da je povijeđena, Ustavni sud konstatuje da je apelacija i u vezi zabranom poništavanja ili ograničavanja prava iz člana 17. Evropske konvencije nedopuštena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 1.i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović