Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-310/10 (O. F.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-310/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 310/10, rješavajući apelaciju Omara Frendi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Omara Frendi podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj U-614/09 od 23. decembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Omar Frendi (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jajca, kojeg zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnio je 20. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj U-614/09 od 23. decembra 2009. godine.
2. Rješenjem Službe za poslove sa strancima Ministarstva sigurnosti BiH (u daljnjem tekstu: Služba), broj UP-1/19.5-07.3-10-3/09 od 26. novembra 2009. godine, apelantu je produžen nadzor u Ustanovi za prihvat stranaca – Imigracioni centar Istočno Sarajevo, u cilju sprječavanja slobodnog i neograničenog kretanja zbog prijetnje javnom poretku, javnom redu i miru ili sigurnosti BiH, kao i radi osiguranja izvršenja rješenje o protjerivanju.
3. Apelant je izjavio žalbu protiv prethodno navedenog rješenja Službe, međutim kako drugostepeni organ Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) u zakonom određenom roku nije odlučilo po apelantovoj žalbi, apelant je tužbom pokrenuo upravni spor pred Sudom BiH.
4. Presudom Suda BiH, broj U-599/09 od 3. decembra 2009. godine, odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja Službe.
5. U međuvremenu, rješenjem Ministarstva, broj UP-2-06-07-2-201/09 od 2. decembra 2009. godine, odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Službe.
6. Rješenjem Suda BiH, broj U-614/09 od 23. decembra 2009. godine, odbačena je apelantova tužba podnijeta protiv rješenja Ministarstva broj UP-2-06-07-2-201/09 od 2. decembra 2009. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da se u konkretnoj stvari radi o presuđenoj stvari, iz razloga što već postoji pravosnažna sudska odluka donesena u upravnom sporu o istoj upravnoj stvari, jer je Sud BiH u postupku po apelantovoj tužbi protiv rješenja Službe ispitao pravilnost i zakonitost prvostepenog akta i donio presudu broj U-599/09, u smislu odredbi člana 101. točka 4. a u vezi sa tačkom 3. Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu BiH („Službeni glasnik BiH“ broj 36/08).
7. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
9. Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji pobija rješenje Suda BiH, broj U-614/09 od 23. decembra 2009. godine, kojim je apelantova tužba protiv rješenja Ministarstva broj UP-2-06-07-2-
201/09 od 2. decembra 2009. godine odbačena zato što je već pravosnažno odlučeno u ovoj upravnoj stvari. Ustavni sud podsjeća na to da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost apelantove tužbe podnesene protiv rješenja Ministarstva. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatira da se u predmetnom postupku pred Sudom BiH, u kojem je donijeta pobijana odluka, nije odlučivalo o apelantovom ustavnom pravu na ličnu slobodu i sigurnost, odnosno, pravu na privatni i porodični život, dom i prepisku, budući da je u tom postupku utvrđeno da je predmetna tužba nedopustiva zato što je o istom pitanju koje je bilo predmet apelantove tužbe već pravosnažno odlučeno. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donesena pobijana odluka nije bio odlučujući za apelantovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u domenu čl. 5. i 8. Evropske konvencije, niti u domenu čl. II/3.d) i II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović