Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3240/09 (S. M.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3240/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP-3240/09, rješavajući apelaciju Sabahudina Mehmedovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sabahudina Mehmedovića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Gvlž-2/09 od 17. augusta 2009. godine, rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Gž-83/07 od 22. aprila 2009. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine, broj P-29/05 od 26. maja 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Sabahudin Mehmedović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa Nadira Omahić, advokat iz Sarajeva, podnio je 17. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj Gvlž-2/09 od 17. augusta 2009. godine, rješenja Suda BiH, broj Gž-
83/07 od 22. aprila 2009. godine i presude Suda BiH, broj P-29/05 od 26. maja 2006. godine.
2. Presudom Suda BiH, broj P-29/05 od 26. maja 2006. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da se obaveže Bosna i Hercegovina-Obavještajno-sigurnosna agencija BiH (u daljnjem tekstu: tužena) da mu na ime razlike iznosa u plati, za period od septembra do decembra 2001. godine isplati iznos od 1.140,00 KM, na ime toplog obroka od 1998. godine do 2001. godine iznos od 4.732,00 KM i na ime regresa za korištenje godišnjeg odmora za period od 1998. godine do 2001. godine iznos od 1.669,20 KM, sa zakonskim zateznim kamatama.
3. Apelant je podnio prijedlog za ponavljanje postupka okončanog presudom Suda BiH, broj P-
29/05 od 26. maja 2006. godine, koji je rješenjem Suda BiH, broj Gž-83/07 od 22. aprila 2009. godine, odbijen kao neosnovan.
4. Apelant je izjavio žalbu na rješenje Suda BiH, broj Gž-83/07 od 22. aprila 2009. godine, koja je rješenjem Suda BiH, broj Gvlž-2/09 od 17. augusta 2009. godine, odbijena kao neosnovana.
5. Apelant smatra da mu je navedenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo iz člana 7. i 8. Univerzalne dekleracije o ljudskim pravima.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U pogledu rješenja Suda BiH, broj Gž-83/07 od 22. aprila 2009. godine, koje je doneseno u postupku u kojem je odlučivano o apelantovom prijedlogu za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom Suda BiH, broj P-29/05 od 26. maja 2006. godine, Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Analogno iznesenom stavu u postupku povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka se ne određuju građanska prava i obaveze apelanta. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne. Prema navedenom, apelant se ne može pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku u kojem nije odlučivano o njegovim građanskim pravima i obavezama, već o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
8. Apelant je također naveo povredu prava iz Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka. Imajući u vidu ovakve navode apelanta, Ustavni sud podsjeća da, u pogledu primjene Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka, ova deklaracija nije pravno obavezujući ugovor, te nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-17/00 od 4. maja 2001. godine, tačka 22, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 17/01). Ustavni sud ukazuje da se njegova apelaciona nadležnost odnosi na prava garantovana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, koja se, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini, te da Ustavni sud ne razmatra eventualne povrede prava prema Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka. Budući, dakle, da prava iz čl. 7. i 8. Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka, na koja se apelant u konkretnom slučaju poziva, nisu zagarantovana Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom, niti dodatnim sporazumima o ljudskim pravima iz Aneksa I Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović