Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-330/10 (I.P.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-330/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 330/10, rješavajući apelaciju I.P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.P. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Kž-09-000 075 od 19. juna 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. I.P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Predrag Radulović, advokat iz Banje Luke, podnio je 23. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Kž-09-000 075 od 19. juna 2009. godine.
2. Presudom Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-K-07-000 005 od 6. novembra 2007. godine, apelant je oglašen krivim da je počinio krivično djelo ubistvo u pokušaju iz člana 127. stav 1. u vezi sa članom 20. Krivičnog zakonika Republike Srpske i izrečena mu je uslovna osuda, bliže precizirana u izreci presude, te je od apelanta oduzet pištolj i određeno da apelant nadoknadi troškove krivičnog postupka.
3. Presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Kž-07-000 006 od 6. marta 2008. godine, odbijena je žalba apelantovog branitelja, dok je uvažena žalba Okružnog tužitelja u Doboju i prvostepena presuda preinačena u odluci o krivičnoj sankciji, tako što je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
4. Rješenjem Okružnog suda, broj 013-0-Kv-08-000 048 od 7. aprila 2009. godine, odbačen je kao nedozvoljen zahtjev za ponavljanje predmetnog krivičnog postupka podnijet od strane apelantovog branitelja.
5. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Kž-09-000 075 od 19. juna 2009. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelantovog branitelja izjavljena protiv rješenja Okružnog suda.
6. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Vrhovnog suda, broj 118-0-Kž-09-000 075 od 19. juna 2009. godine, kojim je odbijena apelantova žalba podnesena protiv rješenja Okružnog suda, broj 013-0-Kv-08-000 048 od 7. aprila 2009. godine, a kojim je odbačen kao nedozvoljen apelantov zahtjev za ponavljanje predmetnog krivičnog postupka, pravosnažno okončanog presudom Okružnog suda, broj 013-0-K-07-000 005 od 6. novembra 2007. godine i presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Kž-07-000 006 od 6. marta 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za ponavljanje postupka tiče odlučivanja o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv aplikanta». Sličnu praksu ima i Ustavni sud, koji je u vezi sa ovim pitanjem zaključio da se u postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-563/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Kako predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović