Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3661/09 (M. K.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3661/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP-3661/09, rješavajući apelaciju Mićana Kukrike, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mićana Kukrike podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 002244 08 U od 15. septembra 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Mićan Kukrika (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 26. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 002244 08 U od 15. septembra 2009. godine. Apelant je 29. marta 2010. godine dopunio apelaciju.
2. Ministarstvo građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je Rješenjem broj UP-II-09-03-25-222/07 od 29. februara 2008. godine odbilo je kao neosnovanu žalbu koju je Dragan Vujčević (u daljnjem tekstu: D.V.) podnio protiv Zaključka Službe za graditeljstvo i prostorno uređenje Općine Neum (u daljnjem tekstu: Služba) broj Z-06-25-
741-171 od 28. januara 2008. godine, a kojim mu je utvrđen rok od 90 dana za otklanjanje nedostataka na njegovom objektu, koje je zapisnikom od 19. januara 2008. godine utvrdilo Povjerenstvo za tehnički pregled imenovano od strane Službe.
3. D.V. je podnio tužbu protiv Rješenja Ministarstva broj UP-II-09-03-25-222/07 od 29. februara 2008. godine, koju je Kantonalni sud uvažio Presudom broj 07 0 U 001528 08 U od 3. juna 2008. godine, te poništio osporeno rješenje i predmet vratio tom organu na ponovni postupak, navodeći u obrazloženju presude da će Ministarstvo u ponovnom postupku na osnovu člana 239. stav
1. Zakona o upravnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 48/99, u daljnjem tekstu: ZUP) upotpuniti postupak i samo riješiti upravnu stvar odnosno odlučiti o zahtjevu D.V. za izdavanja upotrebne dozvole.
4. Postupajući po Presudi Kantonalnog suda broj 07 0 U 001528 08 U od 3. juna 2008. godine i rješavajući žalbu D.V. podnesenu protiv Zaključka Službe broj Z-06-25-741-171 od 28. januara 2008. godine, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj UP.I-09-03-25-222/07 od 17. septembra 2008. godine, kojim je poništilo navedeni zaključak i investitoru D.V. odobrilo upotrebu stambeno-poslovnog objekta na zemljištu pobliže opisanom u dispozitivu rješenja, a prema rješenju o odobrenju za građenje i rješenju o legalizaciji, takođe pobliže opisanim u dispozitivu tog rješenja. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da protiv predmetnog rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Vlada kantona) u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.
5. Apelant je 22. septembra 2008. godine podnio zahtjev za učestvovanje u svojstvu stranke u predmetnom upravnom postupku broj UP.I-09-03-25-222/07, koji je odbijen Rješenjem Ministarstva broj UP.II-09-03-25-222-03/07 od 20. oktobra 2008. godine.
6. Apelant je podnio tužbu protiv Rješenja Ministarstva br. UP.I-09-03-25-222/07 od 17. septembra 2008. godine i UP.II-09-03-25-222-03/07 od 20. oktobra 2008. godine.
7. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 002244 08 U od 15. septembra 2009. godine uvažio tužbu koju je apelant podnio protiv Rješenja Ministarstva broj UP.II-09-03-25-222-03/07 od 20. oktobra 2008. godine, te poništio osporeno rješenje i predmet vratio istom organu na ponovno rješavanje, dok je odbacio tužbu koju je apelant podnio protiv Rješenja Ministarstva broj UP.I-09-03-
25-222/07 od 17. septembra 2008. godine.
8. Kantonalni sud je u odnosu na rješenje broj UP.II-09-03-25-222-03/07 od 20. oktobra 2008. godine, konstatovao da je to rješenje doneseno provodom apelantovog zahtjeva da u smislu člana 137. ZUP-a sudjeluje u postupku izdavanja upotrebne dozvole investitoru D.V. U vezi sa tim, naveo je da je odredbom člana 137. ZUP-a propisano da će upravni organ o zahtjevu osobe koja se u toku postupka pojavi sa zahtjevom da sudjeluje u postupku odlučiti zaključkom, te da je protiv takvog zaključka dopuštena žalba ukoliko se zahtjev odbije. Shodno tome, zaključio je da su osnovani apelantovi tužbeni navodi da je Ministarstvo u predmetnom slučaju pogrešno donijelo rješenje umjesto zaključak i da je time povrijedilo pravila ZUP-a, čime je povrijedilo apelantovo pravo na izjavljivanje žalbe kao redovnog pravnog lijeka. Zbog takve povrede pravila postupka i apelantovog prava, Kantonalni sud je poništio osporeno rješenje i predmet vratio Ministarstvu na ponovni postupak u kojem će ponovno ocijeniti da li apelant ima pravo da sudjeluje u postupku kao stranka i o tome donijeti odgovarajući zaključak.
9. U odnosu na rješenje broj UP.I-09-03-25-222/07 od 17. septembra 2008. godine, Kantonalni sud je zaključio da su neosnovani apelantovi tužbeni navodi da je osporenim rješenjem data pogrešna uputa o pravnom lijeku, jer je odredbom člana 224. stav 2. ZUP-a propisano da o žalbi protiv prvostepenih rješenja kantonalne uprave koja se nalazi u sastavu kantonalnog organa uprave rješava kantonalni organ uprave u čijem sastavu se nalazi ta uprava. Konstatujući da je Ministarstvo organ kantonalne uprave u sastavu Vlade kantona, sud je zaključio da je konkretnom slučaju to Ministarstvo dalo ispravnu pouku o pravnom lijeku i da je apelant protiv osporenog rješenja mogao samo izjaviti žalbu Vladi kantona, a ne pokrenuti upravni spor, koji se eventualno mogao pokrenuti tek protiv drugostepenog rješenja Vlade kantona. Obzirom da apelant protiv osporenog rješenja nije izjavio žalbu Vladi kantona, sud je odbacio tužbu temeljem člana 25. stav 1. tačka 4. Zakona o upravnim sporovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 9/05, u daljnjem tekstu: ZUP).
10. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda broj 07 0 U 002244 08 U od 15. septembra 2009. godine.
11. Apelant smatra da je Kantonalni sud osporenom presudom nezakonito odbacio tužbu koju je podnio protiv Rješenja Ministarstva broj UP.I-09-03-25-222/07 od 17. septembra 2008. godine, čime tvrdi da je povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Naime, apelant smatra da je Ministarstvo donijelo naprijed navedeno rješenje u žalbenom postupku kao drugostepeni organ, zbog čega se protiv tog rješenja mogao samo pokrenuti upravni spor, a ne izjaviti žalba Vladi kantona, kako je to navedeno u pouci o pravnom lijeku i kako je to u osporenoj presudi zaključio Kantonalni sud. Takođe, nalazi je da u prilog tome ide i Zaključak Žalbenog vijeća Vlade kantona broj 25-UP2-6/08 od 27. oktobra 2008. godine, kojim je zbog nenadležnosti odbačena žalba koju su Načelnik općine Neum i Služba podnijeli protiv Rješenja Ministarstva broj UP.I-09-03-25-
222/07 od 17. septembra 2008. godine, te koji je dostavljen u prilogu apelacije. U obrazloženju tog zaključka je konstatovano da je predmetno rješenje doneseno od strane drugostepenog, a ne prvostepenog organa, te da protiv istog nije moguće izjaviti žalbu. Takođe, apelant ističe da dio presude Kantonalnog suda koji se odnosi na Rješenje Ministarstva broj UP.II-09-03-25-222-03/07 od 20. oktobra 2008. godine nije predmet apelacije.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
13. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
14. Prije svega, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak odnosi na izdavanje dozvole za upotrebu objekta trećem licu D.V. i da je apelant je podnio zahtjev da učestvuje u tom postupku kao stranka. Bez obzira što apelant ne osporava presudu Kantonalnog suda broj 07 0 U 002244 08 U od 15. septembra 2009. godine u dijelu u kojem je poništeno Rješenje Ministarstva broj UP.II-09-03-25-222-
03/07 od 20. oktobra 2008. godine i predmet vraćen tom organu da ponovo donese odluku o apelatovom zahtjevu za učestvovanje u predmetnom postupku u svojstvu stranke, Ustavni sud zaključuje da je za rješavanje predmetne apelacije ta činjenica bitna. Naime, Ustavni sud podsjeća da je članom 15. stav b. Pravila Ustavnog suda propisano da su učesnici u postupku pred Ustavnim sudom stranke u postupku u kojem je donesena odluka koja se pobija apelacijom i sud odnosno organ čija je presuda, odnosno odluka, predmet apelacije. Dakle, ne ulazeći u razloge zbog kojih je Kantonalni sud odbacio apelantovu tužbu podnesenu protiv Rješenja Ministarstva broj UP.I-09-03- 25-222/07 od 17. septembra 2008. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija preuranjena jer je podnesena prije nego što je donesena konačna odluka o apelatovom zahtjevu za učestvovanje u predmetnom postupku u svojstvu stranke. Nakon donošenja te odluke, neovisno od njene vrste, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda..
15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović