Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-398/08 (D. C.)

Odluka donesena 15. 06. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-398/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 398/08, rješavajući apelaciju Dragojle Crnić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragojle Crnić podnesena protiv presude Okružnog suda Banja Luka broj 011-0-U-07-

000 650 od 10. decembra 2007. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragojla Crnić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Zoran Stefanović, podnijela je 4. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-07-000 650 od 10. decembra 2007. godine.

2. Zaključkom Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica – Odsjek Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odsjek) broj 05-050-02-02-1/05 od 25. aprila 2007. godine, odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelantice za vraćanje u posjed predmetnog stana u Banja Luci, jer je isti podnesen 26. januara 2005. godine, odnosno nakon isteka roka propisanog Zakonom o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine ( ''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 38/98, 12/99, 31/99, 65/01, 64/02, 39/03 i 96/03-u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene).

3. Rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 18.05/2-R-401/07 od 12. juna 2007. godine, žalba apelantice je odbijena kao neosnovana i zaključak Odsjeka broj 05-050-02-02-1/05 od 25. aprila 2007. godine je potvrđen. U rješenju je navedeno da je punomoćnik apelantice više puta podnosio zahtjev za povrat predmetnog stana, te da je o zahtjevu apelantice prvostepeni organ odlučio zaključkom 29. decembra 2003. godine, odbacivši zahtjev kao neblagovremen, te da je taj zaključak postao izvršan i pravosnažan jer apelantica nije izjavljivala žalbu niti podnosila tužbu. Nadalje je navedeno da je prvostepeni oragan pravilno odlučio kada je predmetni zahtjev za povrat odbacio kao neblagovremen, jer je podnesen 26. januara 2005. godine odnosno nakon isteka roka propisanog Zakonom o prestanku primjene.

4. Protiv rješenja Ministarstva broj 18.05/2-R-401/07 od 12. juna 2007. godine, apelantica je podnijela tužbu Okružnom sudu, koji je presudom broj 011-0-U-07-000 650 od 10. decembra 2007. godine, odbio kao neosnovanu. Okružni sud je ponovio stav prvostepenog i drugostepenog organa da je predmetni zahtjev za povrat podnesen neblagovremeno jer je podnesen 26. januara 2005. godine, te istovremeno potvrđuje da preporučena pošiljka sa podneskom za koju apelantice tvrdi da je podnio iz pošte Rijeka 21. januara 2000. godine nije stigla odnosno nije predata nadležnom organu ni u roku niti izvan roka. Naime sud je konstatovao da je zahtjev trebalo odbaciti pozivajući se na odredbu člana 113. stav 2. Zakona o općem upravnom postupku jer je o zahtjevu već jednom odlučeno kako je to pravilno zaključio drugostepeni organ uprave jer je o zahtjevu apelantice podnesenom 6. augusta 2003. godine odlučeno izvršnim i konačnim zaključkom broj 05-050-02-02-15/03 od 29. decembra 2003. godine. Međutim, po ocjeni suda, isticanje drugih razloga u osporenom aktu u odnosu na razloge koje je dao prvostepeni organ nisu uticali na pravilnost odluke.

5. Apelant se žali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Ustavni sud konstatuje da je na osnovu Zakona o prestanku primjene, članom 16. regulisano da se zahtjev za vraćanje u posjed stana može podnijeti do 19. aprila 2000. godine, te ukoliko nosilac stanarskog prava ne podnese zahtjev u roku, stanarsko pravo mu prestaje. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je zaključkom prvostepenog organa broj 05-050-02-02-15/03 od 29. decembra 2003. godine apelanticin zahtjev koji je podnesen 6. augusta 2003. godine odbačen kao neblagovremen, odnosno po proteku Zakonom propisanog roka.

9. Dakle, da bi se u postupku pred Ustavnim sudom, moglo raspravljati o povredi prava zaštićenih Ustavom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat u posjed stana ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Kako apelantica nije podnijela blagovremeno zahtjev za povrat predmetnog stana, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanticinim neblagovremenim podnošenjem zahtjeva Ministarstvu, nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela zahtjev, na temelju koga nadležni organi nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-398/08 (D. C.) | Sudska praksa | Aktio