Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4176/09 (K. Š.)

Odluka donesena 15. 06. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4176/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP-4176/09, rješavajući apelaciju Kadrije Škrijelja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kadrije Škrijelja podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Uvp-07-000124 od 24. septembra 2009. godine i rješenja Kantonalnog suda Sarajevo, broj U-1271/05 od 5. februara 2007. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Kadrija Škrijelj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Ferida Hadžimuratović, advokat iz Sarajeva, podnio je 31. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Uvp-07-000124 od 24. septembra 2009. godine i rješenja Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-1271/05 od 5. februara 2007. godine.

2. Rješenjem Generalštaba Armije Republike BiH, broj 8/27-6-Tr-2969/97 od 13. marta 1997. godine, dodijeljen je na korištenje trosoban stan apelantu u Sarajevu. Rješenjem Zajedničke komande Vojske Federacije BiH, broj 27-18-17-34-9-257-1/05 od 7. marta 2005. godine, poništeno je prvostepeno rješenje, s obzirom na to da je apelant bio višestruki korisnik pa kao takav nema pravo na obnovu Ugovora o korištenju stana, shodno odredbi člana 18.c stav 3. a u vezi sa članom 2. stav 4. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (''Službene novine FBiH'', broj 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 11/01, 56/01, 15/02 i 29/03).

3. Apelant je izjavio žalbu na rješenje Zajedničke komande Vojske Federacije BiH, broj 27-18-

17-34-9-257-1/05 od 7. marta 2005. godine, koja je rješenjem Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo), broj 04-11-1-69/05 od 25. aprila 2005. godine, odbijena kao neosnovana.

4. Apelant je tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Federalnog ministarstva (u daljnjem tekstu: tuženi), broj 04-11-1-69/05 od 25. aprila 2005. godine, koju je Kantonalni sud rješenjem, broj U-1271/05 od 5. februara 2007. godine, odbacio primjenom člana 25. stav 1. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS). U obrazloženju je navedeno da shodno odredbi člana 4. i 8. ZUS-a (''Službene novine FBiH'', broj 9/05), propisano da se upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta, a prema odredbi stava 2. tog člana, upravni akt je u smislu tog zakona akt kojim nadležni organ iz člana 4. istog zakona rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari, pa proizilazi da rješenje Federalnog ministarstva, broj 04-11-1-69/05 od 25. aprila 2005. godine, nije upravni akt nego akt raspolaganja kojim tuženi rješava u okviru svojih javnih ovlasti, odnosno rješava o pravu apelanta na daljnje korištenje spornog stana.

5. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda, broj U-

1271/05 od 5. februara 2007. godine, koji je Vrhovni sud presudom, broj 070-0-Uvp-07-000124 od 24. septembra 2009. godine, odbio kao neosnovanu.

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost član 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku donošenja osporene presude Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-07-000124 od 24. septembra 2009. godine, odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. U predmetnom postupku, Vrhovni sud je odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda, broj U-1271/05 od 5. februara 2007. godine, kojim je odbačena apelantova tužba, jer apelantov zahtjev o obnovi ugovora o korištenju stana ne predstavlja upravni akt u smislu člana 8. ZUS-a, pa se protiv istog ne može voditi upravni spor. Dakle, iz navedenog proizilazi da Kantonalni sud navedenim rješenjem nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nego o procesnoj dopustivosti apelantove tužbe, pa stoga slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Nadalje, slijedi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 8. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4176/09 (K. Š.) | Sudska praksa | Aktio