Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-422/10 (Z.H.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-422/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 422/10, rješavajući apelaciju Z.H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z.H. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-
Rev-07-001584 od 11. novembra 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Gž-06-001 839 od 13. augusta 2007. godine i presude Općinskog suda u Visokom, broj P-938/05 od 28. jula 2006. godine, jer se radi o pitanjima o kojima je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Z.H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 30. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-001584 od 11. novembra 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-06-001 839 od 13. augusta 2007. godine i presude Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-938/05 od 28. jula 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-938/05 od 28. jula 2006. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-001 839 od 13. augusta 2007. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev radi uznemiravanja prava vlasništva i obavezan apelant da nadoknadi tuženim troškove postupka.
3. Apelant je 4. oktobra 2007. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-001 839 od 13. augusta 2007. godine i presude Općinskog suda, broj P-938/05 od 28. jula 2006. godine.
4. Odlukom broj AP 2688/07 od 11. februara 2010. godine, apelaciju apelanta kojom je pobijana presuda Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-001 839 od 13. augusta 2007. godine i presuda Općinskog suda, broj P-938/05 od 28. jula 2006. godine, Ustavni sud je odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu. Ustavni sud je utvrdio da nema ništa što ukazuje da je apelant imao «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje ili prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno razmotriti, te zbog toga, Ustavni sud je smatrao da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
5. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-07-001584 od 11. novembra 2008. godine, odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda.
6. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i opća zabrana diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: [...] 6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;».
8. Ustavni sud zapaža da apelant podnosi apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda, broj 070-0-
Rev-07-001584 od 11. novembra 2008. godine, kojim je odbačena revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-001 839 od 13. augusta 2007. godine. Kako izjavljena revizija nije bila efektivan pravni lijek, Ustavni sud smatra da se i ova apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je donesena konačna i obavezujuća odluka Ustavnog suda, AP 2688/07 od 11. februara 2010. godine, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
9. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović