Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-671/10 (V. P.)

Odluka donesena 15. 06. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-671/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP-671/10, rješavajući apelaciju Vase Pejića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vase Pejića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 St 002670 09 Pž od 29. decembra 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 St 002670 04 St od 17. novembra 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Vaso Pejić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, koga zastupa Centar za pružanje besplatne pravne pomoći Banja Luka, kancelarija u Istočnom Sarajevu, podnio je 18. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 0 St 002670 09 Pž od 29. decembra 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 0 St 002670 04 St od 17. novembra 2009. godine.

2. Apelant je 23. aprila 2009. godine podnio prijavu potraživanja prema stečajnom dužniku DOO „Feroelektro“ Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: stečajni dužnik) u iznosu od 60.000 KM na ime glavnog duga, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 3. decembra 2003. godine, te u iznosu od 5.672,50 KM na ime troškova postupka, a na osnovu Presude Osnovnog suda, Odjeljenje u Istočnom Sarajevu broj 089-1-P-07-000-263 od 15. januara 2008. godine, koja je postala pravosnažna 10. februara 2009. godine.

3. Osnovni sud je Rješenjem broj 89 0 St 002670 04 St od 17. novembra 2009. godine, potvrđenim Rješenjem Okružnog suda broj 89 0 St 002670 09 Pž od 29. decembra 2009. godine, odbacio apelantovu prijavu potraživanja kao neblagovremenu.

4. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja konstatovao da je 5. avgusta 2003. godine pokrenut parnični postupak u kojem je stečajni dužnik bio tužilac-protivtuženi, a apelant tuženi-protivtužilac. Nadalje, utvrdio je da je 31. januara 2005. godine otvoren stečajni postupak nad stečajnim dužnikom, a da je 15. aprila 2005. godine održano prvo ispitno ročište na kojem su ispitane sve prijave potraživanja prispjele u zakonskom roku. Takođe, istakao je da je odredbom člana 113. stav 2. Zakona o stečajnom postupku („ Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 67/02, 77/02, 38/03, 96/03 i 68/07; u daljnjem tekstu: Zakon o stečajnom postupku) propisano da povjerioci mogu prijave potraživanja podnositi najkasnije u roku od 3 mjeseca nakon prvog ispitnog ročišta. Shodno tome, zaključio je da je u konkretnom slučaju krajnji rok za naknadne prijave potraživanja bio 15. juli 2005. godine, a da je apelantova prijava potraživanja od 23. aprila 2009. godine podnesena nakon proteka zakonom predviđenog roka. Iz tog razloga, a na osnovu člana 113. stav 2. Zakona o stečajnom postupku, odlučio je kao u dispozitivu rješenja.

5. Pored toga, Osnovni sud je konstatovao da nije došlo do prekida parničnog postupka koji se vodio između apelanta i stečajnog dužnika, iako je sud u tom postupku nakon ostvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom, shodno odredbi člana 378. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: ZPP), morao donijeti rješenje o prekidu postupka, te apelanta uputiti da svoja potraživanja prijavi stečajnom dužniku. S obzirom da to nije učinjeno, sud je ocijenio da je u tom postupku došlo do povrede odredba člana 378. stav 1. tačka 4. ZPP-a i člana 55. Zakona o stečajnom postupku. Takođe, istakao je da je parnični postupak u konkretnom slučaju mogao biti nastavljen samo u slučaju da stečajni dužnik nije prihvatio apelantovu prijavu potraživanja.

6. Okružni sud je u obrazloženju svog rješenja zaključio da je prvostepena odluka kojom je apelantova prijava potraživanja od 23. aprila 2009. godine odbačena kao neblagovremena pravilna i zakonita. Nadalje, konstatovao je da stanja spisa proizilazi da je stečajni postupak nad stečajnim dužnikom otvoren Rješenjem Osnovnog suda broj St-08/04 o 31. januara 2005. godine, koje je objavljeno na oglasnoj tabli suda i u Službenom glasniku Republike Srpske, te kojim su stečajni povjerioci pozvani da prijave svoja potraživanja u roku od 30 dana. Zatim je ocijenio je da su neosnovane apelantove žalbene tvrdnje da mu je uslijed nepravilnog postupanja stečajnog suda suprotno članu 48. stav 2. Zakona o stečajnom postupku, odnosno usljed nedostavljanja rješenja o otvaranju stečajnog postupka, onemogućeno ostvarivanje prava na prijavu potraživanja. Naime, sud je našao da je odredbom člana 12. stav 2. Zakona o stečajnom postupku, važećom u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom, propisano da se dostava smatra izvršenom javnim oglašavanjem, uključujući i slučajeve u kojima taj zakon predviđa posebnu dostavu. Dakle, konstatujući da je rješenje o otvaranju stečajnog postupka objavljeno u Službenom glasniku, odnosno javno, Okružni sud je zaključio da su time zainteresovani povjerioci obaviješteni o načinu podnošenja prijava i rokova u kojima se te prijava podnose. Takođe, istakao je da se postojanje parnice u vijeme otvaranja stečajnog postupka u kojoj su kao stranke učestvovali apelant i stečajni dužnik ne može prihvatiti kao opravdan razglog za nepodnošenje prijave potraživanja u zakonskom roku, jer se prijava potraživanja i u takvim slučajevima podnosi u određenom zakonskom roku uz navođenje suda pred kojim se vodi parnični postupak i broja predmeta kod kojim se vodi, kako je propisano članom 110. stav 4. Zakona o stečajnom postupku.

7. Apelant tvrdi da je osporenim rješenjima uslijed pogrešne primjene materijalnog prava pogrešno zaključeno da je njegova prijava potraživanja neblagovremena, čime smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju apelant osporava rješenja redovnih sudova kojima je njegova prijava potraživanja u stečajnom postupku odbačena kao neblagovremena, budući nije podnesena u roku koji je propisan odredbom člana 113. stav 2. Zakona o stečajnom postupku. Dakle, pobijanim odlukama redovnih sudova nije meritorno odlučeno o apelantovoj prijavi potraživanja, već je prijava potraživanja odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti prijavu potraživanja ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja prijave potraživanja, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant, neblagovremenim podnošenjem prijave potraživanja nadležnom sudu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio prijavu potraživanja, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-671/10 (V. P.) | Sudska praksa | Aktio