Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-763/08 (H. M.)

Odluka donesena 15. 06. 2010.

  • Stanarsko pravo
  • Građanski postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-763/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 763/08, rješavajući apelaciju Halida Mehmedike, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Halida Mehmedike podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-

06-001777 od 10. januara 2008. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj P-34444/04 od 12. maja 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Halid Mehmedika (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, koga zastupa Šemso Temin, advokat iz Sarajeva, podnio je 10. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-06-001777 od 10. januara 2008. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-34444/04 od 12. maja 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj P-34444/04 od 12. maja 2006. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-001777 od 10. januara 2008. godine, odbijen je u cjelosti kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio od suda da se utvrdi da je stekao svojstvo nosioca stanarskog prava na stanu koji se nalazi u ulici Josipa Slavenskog broj 14. na Ilidži i da mu pripadaju sva prava kao nosiocu stanraskog prava, te da presuda zamijeni ugovor o korištenju predmetnog stana i posluži kao valjan pravni isnov za otkup istog. U obrazloženju prvostepene presude, Općinski sud je naveo da je predmetni stan apelantu dodijeljen po osnovu odluke i rješenja tuženog „Vranica“ GP Sarajevo br. 506 i 507 od 19. januara 1998. godine, koja su prestala da važe u smislu odredbi Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i da se apelant smatra privremenim korisnikom. S obzirom da raniji nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu B.S. nije podnijela zahtjev za povrat stana u smislu odredbe člana 18.d. navedenog zakona, te kako apelant nije dokazao da je tražio obnovu ugovora o privremenom korištenju predmetnog stana, niti da je ispunjavao zakonom određene uslove za obnovu ugovora, Općinski sud je odlučio kao u izreci presude. Ovakav stav prvostepenog suda, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i primjene materijalnog prava, je potvrdio i Kantonalni sud odlučujući o apelantovoj žalbi.

3. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo da ne bude diskriminisan iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. U pogledu apelantovih navoda o povredi njegovog prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i vlastitu jurisprudenciju, prema kojoj «imovina» u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju može biti ili «postojeća imovina» ili «dobra» uključujući i potraživanja u odnosu na koja lice ima bar «legitimno očekivanje» da će ih realizovati (vidi, Evropski sud, Peter Gratzinger i Eva Gratzingerova protiv Češke Republike, Odluka o dopustivosti od 10. jula 2002. godine, aplikacija broj 39794/98, stav 69).

6. Apelant u provedenom sudskom postupku pred redovnim sudovima nije uspio dokazati da je stekao svojstvo nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu u skladu s postojećim zakonskim propisima, tj. da je zakonito stekao imovinu, pa se ne može pozivati na kršenje prava na imovinu koju nije stekao. Ustavni sud smatra da uvjerenje apelanata da će uspjeti sa ovakvim zahtjevom, iako je on suprotan zakonskim odredbama, ne predstavlja ni «legitimno očekivanje» u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da «legitimno očekivanje» mora biti mnogo konkretnije od same nade u uspjeh i da mora biti zasnovano na zakonskoj odredbi ili na određenom pravnom aktu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant nije pokazao da ima «ostvarivo potraživanje» koje bi predstavljalo «imovinu» u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi već citiranu odluku Gratzinger, stav 74 i Ustavni sud, odluka broj AP 2361/06 od 10. januara 2008. godine), zbog čega njegovi navodi o kršenju prava na imovinu ne ulaze u okvir navedenog člana, već su ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. S obzirom da je u apelantovom slučaju Ustavni sud, u prethodnim tačkama ove odluke, zaključio da su njegovi navodi o kršenju prava na imovinu, iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa ovim pravom, a budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-763/08 (H. M.) | Sudska praksa | Aktio