Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-895/10 (I. B.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Nekretnina
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
- Suvlasništvo
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-895/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 895/10, rješavajući apelaciju Ibrahima Behića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ibrahima Behića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-GŽ-
09-001212 od 22. januara 2010. godine, rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I-08-004356 od 3. jula 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I-08-004356 od 9. februara 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ibrahim Behić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 10. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-GŽ-09-001212 od 22. januara 2010. godine, rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 017-0-
I-08-004356 od 3. jula 2009. godine i rješenja Općinskog suda broj 017-0-I-08-004356 od 9. februara 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj P-320/00 od 15. aprila 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj GŽ-573/02 od 9. septembra 2002. godine, utvrđeno je da je tužitelj-protutuženi Š.B. stekao pravo suvlasništva sa dijelom ½ na porodičnoj stambenoj zgradi i zemljištu na kojem je zgrada sagrađena, pobliže opisanom u dispozitivu presude, dok je protutužbeni zahtjev apelanta odbijen u cjelosti.
3. Rješenjem Općinskog suda broj R1-55/97 od 6. januara 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-06-001492 od 14. septembra 2007. godine, odbijen je prijedlog apelanta kojim je tražio prekid postupka diobe i određena je fizička dioba nekretnina u suvlasništvu i suposjedu Š.B. i apelanta na način bliže određen u izreci prvostepenog rješenja.
4. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 017-0-I-08-004356 od 9. februara 2009. godine određeno je izvršenje po prijedlogu Š.B. kao tražioca izvršenja, protiv apelanta kao izvršenika, radi fizičke diobe nekretnina na osnovu pravosnažnog rješenja Općinskog suda broj R1-55/97 od 6. januara 2005. godine.
5. Rješenjem Općinskog suda broj 017-0-I-08-004356 od 3. jula 2009. godine odbijen je prigovor apelanta izjavljen protiv rješenja o izvršenju, te je apelant obavezan da tražitelju izvršenja isplati troškove u iznosu od 924,30 KM.
6. Rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-09-001212 od 22. januara 2010. godine, djelimično je uvažena žalba apelanta i preinačeno je rješenje Općinskog suda od 3. jula 2009. godine u dijelu odluke o troškovima postupka tako što su određeni troškovi u iznosu od 421,00 KM umjesto dosuđenog iznosa od 924,30 KM, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostepeno rješenje.
7. Iz apelacije prozilazi da je osporenim odlukama povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. S obzirom da apelant osporava rješenja Općinskog i Kantonalnog suda koja su donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, u smislu člana 6. Evropske konvencije.
10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-
21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
11. U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelanta utvrđena su presudom Kantonalnog suda broj GŽ-573/02 od 9. septembra 2002. godine i rješenjem Općinskog suda broj R1-55/97 od 6. januara 2005. godine, kojima je utvrđeno pravo suvlasništva Š.B. i apelanta na predmetnim nekretninama odnosno određena je fizička dioba nekretnina. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-09-
001212 od 22. januara 2010. godine, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».
12. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
13. Apelant navodi da je osporenim rješenjima Općinskog i Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu, broj AP-
206/02 od 23. jula 2004. godine gdje je konstatovao da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa su apelantovi navodi u pogledu kršenja prava na imovinu odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Ustavni sud smatra da se praksa iz predmeta, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, može primjeniti i u konkretnom slučaju, obzirom da je prethodno utvrđeno da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelanta. Sporna nekretnina na kojoj je određeno suvlasništvo Š.B. i apelanta, a koja je predmet fizičke diobe, jeste imovina koja je kao građansko pravo zaštićena članom 6. Evropske konvencije. Međutim, o fizičkoj diobi predmetne nekretnine nije odlučivano u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluke u izvršnom postupku. Stoga se navodi apelanta u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović