Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2895/09 (B. L.)

Odluka donesena 15. 06. 2010.

  • Apelacija ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2895/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP-2895/09, rješavajući apelaciju Branka Ličine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 11. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branka Ličine podnesena protiv Presude Višeg suda u Banjoj Luci broj Gž-175/92 od 16. februara 1993. godine i Presude Osnovnog suda u Bosanskom Novom broj P-

348/87 od 21. oktobra 1991. godine, zbog toga što je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Branko Ličina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lazarevca, Republika Srbija, podnio je 10. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Višeg suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši sud) broj Gž-175/92 od 16. februara 1993. godine i Presude Osnovnog suda u Bosanskom Novom (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-348/87 od 21. oktobra 1991. godine. Apelant je 25. novembra 2009. godine dopunio apelaciju.

2. Presudom Osnovnog suda broj P-348/87 od 21. oktobra 1991. godine, koja je potvrđena Presudom Višeg suda broj Gž-175/92 od 16. februara 1993. godine, utvrđeno je da je udio tužiteljice Draginje Ličina u sticanju zaostavštine iza umrlog Petra Ličine ½, i to na nekretninama pobliže opisanim u dispozitivu te presude, a što je apelant dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica na tim nekretninama uknjiži u zemljišnim knjigama i u katastarskom operatu sa ½ dijela, te je određeno da apelant tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Iz apelacije proizilazi da se apelant žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 11. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 11. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 11. apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom;

5. Prema navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ne može razmatrati slučajeve koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine.

6. Prema članu XII Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav stupa na snagu nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao ustavnog akta kojim se zamjenjuje i stavlja van snage Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini potpisan je 14. decembra 1995. godine, pa, prema tome, proizlazi da je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu istoga dana.

7. Imajući u vidu da apelant, u konkretnom slučaju, osporava presudu Višeg suda broj Gž-175/92 od 16. februara 1993. godine i Presudu Osnovnog suda broj P-348/87 od 21. oktobra 1991. godine, koje su donesene u periodu prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, proizlazi da Ustavni sud nije nadležan ratione temporis da rješava predmetnu apelaciju.

8. Zbog svega navedenog, proizlazi da Ustavni sud nije nadležan ratione temporis da rješava predmetnu apelaciju.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 11. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2895/09 (B. L.) | Sudska praksa | Aktio