Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-472/08 (J. D., Z. M., B. J., F. P. i M. A.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Kamata
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-472/08
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 472/08, rješavajući apelaciju Jasminke Damjanović i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Jasminke Damjanović, Zlatke Markan, Binase Jeličić, Fatime Pekmez i Mile Akrapović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000307 od 12. decembra 2006.
godine.
Ostavlja se na snazi Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj Gž- 1370/05 od 19. decembra 2005. godine.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Jasminka Damjanović, Zlatka Markan, Binasa Jeličić, Fatima Pekmez i Mila Akrapović (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Zenice, koje zastupa Anto Petrušić, advokat iz Zenice, podnijele su 13. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000307 od 12. decembra 2006. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Kantonalnog pravobranilaštva Zenica zatraženo je 19. februara 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 6. marta 2008. godine, Kantonalni sud 17. aprila 2008. godine, a Kantonalno pravobranilaštvo Zenica 15. aprila 2008. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelanticama 25. aprila 2008. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Presudom Općinskog suda broj P-179/05 od 18. jula 2005. godine usvojen je tužbeni zahtjev apelantica i naređeno Zeničko-dobojskom kantonu, kojeg zastupa Kantonalno pravobranilaštvo u Zenici (u daljnjem tekstu: tuženi), da apelanticama na ime neisplaćenih plaća, naknada za topli obrok i korištenje godišnjeg odmora-regresa isplati iznose pobliže navedene u dispozitivu predmetne presude za svaku apelanticu sa pripadajućom zateznom kamatom od 1. januara 2003. godine do 1. maja 2005. godine za svaki pojedinačno utvrđen iznos, te da im naknadi troškove parničnog postupka.
7. U obrazloženju presude je navedeno da je u toku postupka pred Općinskim sudom, nakon provedenog dokaznog postupka, između ostalog i vještačenja vještaka ekonomsko-finansijske struke, utvrđeno da su apelantice zaposlenice (ili su to bile od 1. januara 2002. godine do 30. juna 2004. godine) Kantonalnog suda za prekršaje. Dalje, utvrđeno je da su apelantice podnijele tužbu zbog toga što tuženi nije primjenjivao odredbe Kolektivnog ugovora nego je plaće i ostale naknade iz rada obračunavao na osnovu svojih akata i propisa. Općinski sud je u postupku, također, utvrdio da je apelanticama, mimo navedenog Kolektivnog ugovora, u spornom periodu isplaćivana plaća u iznosu nižem od 70% od visine prosječne netoplaće isplaćene po zaposlenom u FBiH u protekla tri mjeseca, te da im je, s tim u vezi, isplaćivana i naknada za topli obrok i regres u iznosu manjem od propisanog. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je zaključio da apelanticama pripada pravo na isplatu razlike plaća, toplog obroka i regresa za sporni period. U presudi je, također, navedeno da apelanticama pripada i pravo na zakonsku zateznu kamatu, u skladu sa odredbama člana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).
8. Protiv navedene presude tuženi je izjavio žalbu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je donio Presudu broj Gž-1370/05 od 19. decembra 2005. godine kojom je žalbu tuženog djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio tako što je apelanticama dosuđen drugačiji iznos sa zateznom zakonskom kamatom. Naknada troškova postupka dosuđena je u drugačijem iznosu. U ostalom dijelu žalba tuženog je odbijena. Kantonalni sud je odbio tužbeni zahtjev apelantica preko dosuđenog iznosa, kao i zahtjev apelantica za naknadu troškova drugostepenog postupka.
9. U obrazloženju presude Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da su neosnovani žalbeni navodi tuženog o nenadležnosti suda i nedostatku aktivne legitimacije. Također, Kantonalni sud nije prihvatio ni žalbeni navod tuženog da se Kolektivni ugovor ne može neposredno primjenjivati, bez donošenja drugih akata, jer radnici ne mogu da snose teret nedonošenja takvih akata, pa da se, s tim u vezi, primjenjuju odredbe člana 24. stav 2. i odredbe čl. 31. i 32. Kolektivnog ugovora.
10. Kantonalni sud je utvrdio da je žalba osnovana u dijelu koji se odnosi na nalaz vještaka, odnosno primanja na osnovu plaće koja je vještak utvrdio. S tim u vezi, Kantonalni sud je preinačio presudu. Na dosuđene iznose Kantonalni sud je primijenio član 277. ZOO-a stav 1. i član 2. Zakona o visini stope zatezne kamate.
11. Protiv navedene presude tuženi je izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je Presudom broj 070-0-Rev-000307 od 12. decembra 2006. godine reviziju djelimično uvažio i obje nižestepene presude preinačio u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu na dosuđene iznose tako što je zakonsku zateznu kamatu tuženi dužan isplatiti apelanticama od 26. januara 2005. godine. U preostalom dijelu Vrhovni sud je odbio reviziju.
12. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da su potraživanja iz predmetnog spora po svojoj prirodi povremena potraživanja a da nižestepeni sudovi prilikom određivanja kamata nisu primijenili relevantnu odredbu člana 279. stav 3. ZOO-a. Naime, odredbom tog člana je propisano da zatezna kamata na povremena novčana davanja teče od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Dakle, Vrhovni sud je zaključio da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo. S tim u vezi, uvažio je reviziju u tom dijelu i, prema odredbama člana 250. stav
1. Zakona o parničnom postupku, preinačio obje nižestepene presude.
IV.Apelacija
a) Navodi iz zahtjeva
13. Apelantice smatraju da su im osporenom odlukom Vrhovnog suda, zbog preinačenja nižestepenih presuda u dijelu koji se odnosi na početak toka zakonske zatezne kamate, povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo iz člana 7. stav 1. tačka
a) alineja 1. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Apelantice smatraju da je osporena odluka Vrhovnog suda suprotna odredbama ZOO-a, jer je Vrhovni sud pogrešno primijenio odredbu člana 279. stav 3. i člana 372. stav 1. ZOO-a. Apelantice ističu da je u konkretnom slučaju Vrhovni sud trebalo da primijeni odredbe člana 277. ZOO-a, kako su to i učinili nižestepeni sudovi. Naime, apelantice smatraju da su pravilni zaključci Kantonalnog i Općinskog suda da plaće nisu povremena novčana davanja već posebna vrsta isplate na osnovu radnog odnosa koja dospijeva u skladu sa odredbom člana 70. Zakona o radu.
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da u postupku revizije nisu povrijeđena prava koja apelantice navode, te da apelaciju treba odbiti kao neosnovanu.
15. U odgovorima na apelaciju Kantonalni sud je naveo da smatraju da nisu povrijeđena prava apelantica u postupku pred tim sudom, te da se predmetnom apelacijom osporava odluka Vrhovnog suda u odnosu na način na koji je Vrhovni sud odredio početak toka zakonske zatezne kamate. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da će Ustavni sud na osnovu dokumentacije odlučiti o tome da li su u postupku revizije povrijeđena neka od ustavnih prava apelantica.
16. U odgovoru na apelaciju Pravobranilaštvo je navelo da smatra da je odluka Vrhovnog suda pravilna i zasnovana na odgovarajućim odredbama zakona, te da zbog toga apelaciju treba odbiti kao neosnovanu.
V.Relevantni propisi
17. U Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 43/99, 32/00 i 29/02) relevantne odredbe glase:
Član 68.
Plaće zaposlenika utvrđuju se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Član 70.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu određuju se periodi isplate plaće, koji ne mogu biti duži od 30 dana.
18. Zakon o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; «Službeni list RBiH» br. 2/92, 13/93 i 13/94, te «Službene novine FBiH» broj 29/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 277.
Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, uz glavnicu, i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj zakonom.
Kamata na kamatu Član 279.
(1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovorenu ili zakonsku kamatu, kao i na druga povremena novčana davanja, ne teče zatezna kamata, izuzev kada je to zakonom određeno.
(2) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu.
(3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.
Kada dužnik dolazi u docnju Član 324.
(1) Dužnik dolazi u docnju kada ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje. (2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kada ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjene obaveze.
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070- 0-Rev-06-000307, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantice su primile 15. decembra 2007. godine a apelacija je podnesena 13. februara 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelantice osporavaju navedenu presudu tvrdeći da im je tom presudom povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. i člana 13. Evropske konvencije, kao i pravo iz člana 7. stav 1. tačka a) alineja 1. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
26. Ustavni sud ukazuje na to da je o istim činjeničnim i pravnim pitanjima već odlučivao u svojim ranijim odlukama, odluke br. AP 658/07 i AP 1179/07 (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 658/07 od 10. juna 2009. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 82/09 i Odluka broj AP 1179/07 od 22. oktobra 2009. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 18/10), povodom apelacija koje su grupe apelanata podnijele zbog načina na koji su im dosuđene zakonske zatezne kamate, odnosno utvrđen početak toka od kada se kamate računaju.
27. Ustavni sud je u Odluci broj AP 1179/07 zaključio da je povrijeđeno pravo apelantica na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a u vezi sa navodima iz apelacije koji su se odnosili na proizvoljnu primjenu materijalnog prava u vezi sa potraživanjima iz radnog odnosa, budući da je Vrhovni sud na proizvoljan način revizionom presudom preinačio nižestepene presude u dijelu koji se odnosio na početak toka zateznih kamata na neisplaćena a dospjela potraživanja iz radnog odnosa, a zbog istih razloga je u predmetu broj AP 658/07 Ustavni sud utvrdio povredu prava na imovinu. U predmetu koji se ticao prava na pravično suđenje, predmet broj AP 1179/07, Ustavni sud je podsjetio na to da, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove da, između ostalog, obrazlože svoje presude tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali. Ustavni sud je zaključio da Vrhovni sud u konkretnoj osporenoj odluci nije dao zadovoljavajuće obrazloženje zašto smatra da se potraživanja iz radnog odnosa smatraju povremenim davanjima već je na proizvoljan način preinačio nižestepene presude. Ustavni sud je zaključio da obrazloženje osporene presude Vrhovnog suda ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Imajući u vidu da se u konkretnom predmetu radi o istom činjeničnom pravnom supstratu, Ustavni sud u ovoj odluci neće posebno obrazlagati arbitrarnost u kontekstu prava na pravično suđenje, nego se poziva na obrazloženje i razloge date u Odluci broj AP 1179/07, budući da se ti razlozi, mutatis mutandis, mogu primijeniti i na ovu odluku. Kako se i u konkretnom predmetu radi o istovjetnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji, Ustavni sud smatra da je apelanticama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je odlučio da ovaj predmet meritorno okonča tako što će ukinuti presudu Vrhovnog suda, jer je zasnovana na arbitrarnoj primjeni zakona, a ostaviti na snazi presudu Kantonalnog suda, zbog toga što je Ustavni sud utvrdio da je Kantonalni sud, između ostalog, utvrdio da se kamata na dosuđene iznose primjenjuje u skladu sa članom 277. stav 1. ZOO-a, a što, prema stavu Ustavnog suda, zadovoljava uvjet «zakonitosti» iz člana 6. stav 1. uz Evropsku konvenciju, jer se, kako je u ranijim odlukama Ustavnog suda utvrđeno, ne radi o povremenim potraživanjima. Zbog navedenih razloga, te činjenice da se radi o ličnom pravu apelantica od izuzetne važnosti za njih, kao i imajući u vidu trajanje postupka, Ustavni sud smatra da nije svrsishodno da predmet vraća Vrhovnom sudu radi novog postupka i odluke.
Ostali navodi
30. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa povredom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati ostale navode apelantica koji se tiču povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i povrede iz člana 7. stav 1. tačka a) alineja 1. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo apelantica na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog toga što je Vrhovni sud arbitrarno primijenio član 279. stav 3. ZOO-a u vezi sa početkom toka zateznih kamata koje su dosuđene apelanticama zbog neizmirenih potraživanja iz radnog odnosa.
32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović