Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-213/08 (I. B. i M. B.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-213/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 213/08, rješavajući apelaciju Ibrahima Bajramovića i Mujesire Bajramović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ibrahima Bajramovića i
Mujesire Bajramović podnesena zbog nemogućnosti izvršenja presude Općinskog suda u Čapljini broj 07-53-P-003669 06 P od 30. novembra 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Ibrahim Bajramović i Mujesira Bajramović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz sela Struga, Općina Čapljina, podnijeli su 16. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti izvršenja presude Općinskog suda u Čapljini broj 07-53-P-003669 06 P od 30. novembra 2006. godine koje je dozvoljeno rješenjem Općinskog suda u Visokom broj 041-01-07-I-000185 od 7. marta 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Čapljini broj 07-53-P-003669 06 P od 30. novembra 2006. godine obavezana je Bekira Hasandić (u daljnjem tekstu: izvršenica) da apelantima na ime nematerijalne štete plati ukupan iznos od 20.000 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. augusta 2006. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate. Osim toga, izvršenica je obavezana da apelantima naknadi i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.596 KM.
3. Apelanti su 12. februara 2007. godine Općinskom sudu u Visokom podnijeli prijedlog za izvršenje predmetne presude i naveli da predlažu da se izvršenje obavi na pokretnim stvarima izvršenice. Rješenjem Općinskog suda broj 041-01-07-I-000185 od 7. marta 2007. godine dozvoljeno je izvršenje navedene presude. Općinski sud je, nakon toga, izvršio popis i zaplijenio pokretne stvari izvršenice čija je vrijednost utvrđena u iznosu od 1.550 KM, te zakazao prodaju navedenih stvari. Međutim ni nakon tri zakazana i održana ročišta za prodaju nije bilo zainteresiranih kupaca. Osim toga, Općinski sud je tražio od apelanata da izvrše uplatu troškova izvršnog postupka što apelanti nisu učinili. Osnovni sud je, nakon toga, pozvao apelante da predlože novo sredstvo izvršenja što apelanti također nisu učinili.
4. Apelanti smatraju da im je zbog nemogućnosti izvršenja pravosnažne presude Općinskog suda u Čapljini povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti povredu navedenog prava vide u tome što Općinski sud nije izvršio navedenu presudu iako je, prema tvrdnjama apelanata, izvršenica «izuzetno bogata osoba», a sud je provodio izvršenje na stvarima koje ne vrijede ni 1.000 KM. Apelanti navode da je očigledno da je povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje i zakonit postupak i da oni ne mogu više ništa učiniti u pogledu izvršenja jer su izuzetno siromašne osobe koje nemaju novaca da plate izvršenje pa ni advokata.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda U tom kontekstu neophodno je da apelant navede povredu prava koja su zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine s tim da navedena povreda treba djelovati vjerovatno. Prema članu 16. stav 2. Pravila apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i odluku Ustavnog suda, broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), odnosno ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje apelantovih prava budući da apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. Ustavni sud zapaža da se apelanti žale na nemogućnost izvršenja pravosnažne sudske odluke. U vezi sa tim navodima, Ustavni sud primjećuje da apelanti, nakon što prodaja zaplijenjenih stvari nije uspjela, nisu predložili drugo sredstvo izvršenja iako ih je sud pozvao da to učine, kao i da nisu platili troškove izvršnog postupka. U konkretnom slučaju apelanti ničim nisu dokazali da im je izvršenje pravosnažne presude onemogućeno zbog propusta suda koji je postupak vodio u skladu sa zakonom. Naprotiv, Ustavni sud uočava da postupak izvršenja nije nastavljen upravo zbog pasivnosti apelanata, pa se stoga oni ne mogu uspješno pozivati na kršenje prava na pravično suđenje. Kako apelanti ne nude bilo kakve argumente i činjenice koji bi mogli učiniti vjerovatnim navode o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra navode apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, očigledno (prima facie) neosnovanim.
10. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno ako predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije »žrtva« kršenja Ustavom zaštićenih prava tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović