Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-508/08 (S. E.)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Materijalna šteta
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-508/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 508/08, rješavajući apelaciju Slavka Eleka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavka Eleka podnesena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-Gž-07-
000490 od 6. februara 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Sokocu, Odjeljenje Istočno Sarajevo, broj 089-I-P-06-000-278 od 11. juna 2007. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Slavko Elek (u daljnjem tekstu: apelant) iz Podgraba, kojeg zastupa Mirko Elek, advokat iz Pala, podnio je 13. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014-0-Gž-07-000490 od 6. februara 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Sokocu, Odjeljenje Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 089-I-P-06-000-278 od 11. juna 2007. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 089-I-P-06-000-278 od 11. juna 2007. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 014-0-Gž-07-000490 od 6. februara 2008. godine, apelant je dužan nadoknaditi Elektrodistribuciji AD Pale (u daljnjem tekstu: tužitelj) materijalnu štetu u iznosu od 3.810.90 KM sa zakonskom zateznom kamatom, u skladu sa Zakonom o visini stope zatezne kamate, počevši od 21. marta 2006. godine pa do isplate i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.400.00 KM.
3. U obrazloženju presude Osnovni sud je istakao da je iz provedenog dokaznog postupka utvrdio da je apelant redovni potrošač električne energije za farmu pilića, da je privremeno odjavio potrošnju u toku novembra 2005. godine i da su tužiteljevi radnici, vršeći kontrolu potrošnje električne energije 23. februara 2006. godine, bez apelantovog prisustva, utvrdili da je na apelantovom brojilu skinuta plomba i to na način da je razmaknuta jedna brikna tako da potrošnja nije išla preko brojila. Osnovni sud je, dalje, naveo da je tužitelj apelantu ispostavio račun na iznos od 4.810.00 KM za neovlaštenu potrošnju električne energije počevši od 3. novembra 2005. godine do dana vršenja kontrole i da je nakon toga apelant sa tužiteljem, 21. marta 2006. godine, zaključio ugovor o reprogramiranju duga prema navedenom računu, a prema kojem je utvrđena apelantova obaveza da dug plati u pet rata, te je evidentirano da je prva rata uplaćena 21. marta 2006. godine u iznosu od 1.000.00 KM.
4. Osnovni sud je istakao da je među strankama sporno da li je električna energija isključena na legalan način, te je zaključio da je tužitelj imao ovlaštenje da apelantu uslijed ustanovljenja neovlaštene potrošnje obustavi isporuku električne energije. Naime, prema odredbama čl. 55. i 150. Zakona o elektroprivredi, javno preduzeće može obustaviti isporuku električne energije potrošaču koji se ne pridržava općih uvjeta za isporuku električne energije, ugovora ili izdate elektroenergetske saglasnosti. Pravo na prekid isporuke električne energije, naveo je Osnovni sud, te utvrđivanje mjesečne količine neovlaštene potrošnje električne energije, utvrđuje se shodno odredbama člana
109. Općih uvjeta za isporuku električne energije («Službeni glasnik RS» broj 23/94; u daljnjem tekstu: Opći uvjeti). Osnovni sud je na kraju istakao da je članom 154. Zakona o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85 i 57/89, te «Službeni glasnik RS» br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04; u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da ko drugom prouzrokuje štetu dužan je i nadoknaditi je ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice, pa, kako je tužitelju nastala šteta a apelant nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivice, apelant je obavezan da isplati štetu koja je obračunata prema kriterijima iz člana 109. Općih uvjeta.
5. U obrazloženju presude Okružni sud je istakao da je prvostepeni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te obavezao apelanta da ostatak duga u iznosu od 3.810.90 KM plati tužitelju shodno odredbama čl. 108. i 109. Općih uvjeta. Okružni sud je, također, istakao da je pravilno obračunata visina pričinjene štete u smislu člana 109. Općih uvjeta prema kojim je propisan način obračunavanja za neovlaštenu potrošnju električne energije mimo brojila kao što je to bio slučaj kod apelanta. Okolnost da apelant nije prigovarao na zapisnik o izvršenoj kontroli već je zaključio ugovor o reprogramiranju duga i potom platio 1.000.00 KM jasno ukazuje na to da se apelant saglasio sa utvrđenim načinom neovlaštene potrošnje i datim obračunom, pa Okružni sud nije prihvatio apelantovu tvrdnju da je pod prinudom potpisao navedeni ugovor i platio dio duga. Na kraju je Okružni sud istakao da nije mogao prihvatiti apelantovu tvrdnju da su tužiteljevi radnici razmakli briknu na brojilu koje se nalazilo u apelantovom objektu, jer se takva tvrdnja kreće u granicama pretpostavki.
6. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su mu navedena prava povrijeđena jer su redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. Apelant je naveo da su osporene presude donesene samo zbog toga što je potpisao ugovor o reprogramiranju otplate navodne štete i što je platio jednu ratu, ne uzimajući u obzir činjenicu da je bio ucijenjen da potpiše takav ugovor, jer mu je tužitelj isključio električnu energiju na proizvodnom objektu tako da nije mogao obavljati osnovnu djelatnost. Apelant je istakao da su Opći uvjeti dati jednostrano i suprotno objektivnim mjerilima i kriterijima, nepravični i pretjerano strogi prema drugoj ugovornoj strani. Predložio je da Ustavni sud usvoji apelaciju, ukine osporene odluke i predmet vrati na ponovni postupak.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju, prima facie, dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine). Apelacija je neosnovana i ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine i Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i imovinu, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima. Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da li je osnovano ukazivanje na povredu prava na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
10. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi udovoljili tužiteljevom tužbenom zahtjevu i obavezali apelanta da na ime materijalne štete pričinjene tužitelju za neovlaštenu potrošnju električne energije mimo brojila isplati iznos od 3.810.90 KM sa zakonskom kamatom i troškovima postupka. Ustavni sud smatra da obrazloženja osporenih odluka ne ostavljaju utisak bilo kakve proizvoljnosti u odlučivanju već sadrže jasne i konzistentne razloge, kako u pogledu činjeničnog utvrđenja, tako i u odnosu na primjenu materijalnog zakona. Stoga, imajući u vidu da se apelant isključivo žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, kao i stavove Evropskog suda i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ničega što ukazuje na to da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje ili prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović