Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-673/08 (Zemljoradnička zadruga «Vakufljanka)
Odluka donesena 15. 06. 2010.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Obligaciono- pravni odnosi
- Građanski postupak
- Isplata duga
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-673/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 673/08, rješavajući apelaciju Zemljoradničke zadruge «Vakufljanka», na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zemljoradničke zadruge «Vakufljanka» podnesena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Pž-07-000 251 od 26. decembra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 080-0-Ps-05-000 206 od 12. juna 2007. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Zemljoradnička zadruga «Vakufljanka» (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine podnijela je 28. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Pž-07-000 251 od 26. decembra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 080-0-Ps-05-000 206 od 12. juna 2007. godine.
2. DOO «Muzuri» iz Visokog (u daljnjem tekstu: tužilac) podnio je Osnovnom sudu tužbu protiv apelanta radi isplate iznosa od 6.000.00 KM koji je apelantu isplatio na ime avansa radi isporuke kukuruza. Tužilac je tražio i da mu se na označeni iznos dosudi zakonska zatezna kamata kao i troškovi postupka.
3. Osnovni sud je Presudom broj 080-0-Ps-05-000 206 od 12. juna 2007. godine u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev kojim je apelant obavezan da tužiocu isplati novčani iznos od 6.000.00 KM, a koji je primio na ime avansa sa zakonskom zateznom kamatom, od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te da mu nadoknadi troškove postupka. U obrazloženju presude je, prije svega, istaknuto da apelantov prigovor litispendencije nije osnovan. U vezi s tim je istaknuto da je u pismenoj obavijesti Općinskog suda u Visokom od 23. maja 2007. godine jasno navedeno da je na temelju provjere upisnika u ovom sudu, koji nose oznake «P», «PS», «MAL», «MALS», «I» i «Ip», utvrđeno da se u tom sudu nije nikada vodio postupak povodom tužbe tužioca Atifa Hodžića iz Visokog protiv apelanta, odnosno postupak povodom tužbe DOO «Muzuri» protiv apelanta, a radi isplate duga. Dalje, iz računa broj 69 od 18. decembra 2003. godine utvrđeno je da apelant fakturirao robu tužiocu u ukupnom iznosu od 56.525.00 KM, a za što je bilo predviđeno avansno plaćanje u iznosu od 50%. Iz uplatnice o izvršenoj uplati na iznos od 6.000.00 KM od 23. decembra 2003. godine i izvoda broj 147 koji je izdala ABS banka - Filijala Visoko utvrđeno je da je tužilac na apelantov račun uplatio označeni iznos s pozivom na račun broj 69. Na temelju potvrde od 9. juna 2004. godine, a koju je potpisao i ovjerio apelantov zakonski zastupnik Enver Šutković, utvrđeno je da je apelant izričito priznao da tužiocu duguje označeni iznos zbog toga što mu nije isporučio kukuruz. Valjanost ove potvrde u toku postupka apelantov zakonski zastupnik nije osporavao, te je on i na ročištu održanom 25. aprila 2007. godine priznao da dug tužiocu nije plaćen, te da ga neće platiti dok se postupak kompletno ne okonča. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, Osnovni sud se pozvao na član 210. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima koji regulira institut stjecanja bez osnova, a imajući u vidu da se osnov, u konkretnom slučaju isporuka kukuruza za koju je tužilac uplatio avans, tj. iznos od 6.000.00 KM, nije ostvario, te na član 214. istog zakona, shodno kojem se mora platiti i zatezna kamata kada se vraća ono što je stečeno bez osnova.
4. Okružni sud je Presudom broj 012-0-Pž-07-000 251 od 26. decembra 2007. godine apelantovu žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju presude je, između ostalog, istaknuto da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, te da pri tom nije počinio nikakve povrede postupka. Neosnovanim je ocijenjen apelantov prigovor da nije dužan vratiti sporni iznos jer tužilac nije tražio isporuku cijelog kamiona kukuruza, već samo dio, a s obzirom na činjenicu da je tužilac odustao od ugovora o isporuci kukuruza, kao i da je apelant sam priznao i potpisao potvrdu da će sporni iznos vratiti tužiocu, a što nije učinio. Okružni sud je neosnovanim ocijenio i apelantov prigovor litispendencije u cijelosti prihvaćajući razloge Osnovnog suda o istom pitanju.
5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant u apelaciji ističe da nema povjerenja u sudove u Republici Srpskoj, a zbog čega nije koristio pravne lijekove. Dalje, apelant tvrdi da tužilac nije platio cjelokupni iznos, već samo dio, zbog čega je odbio isporuku i tražio od tužioca da mu vrati novac, a što je ovaj odbio. Najzad, apelant tvrdi da je tužilac podnio tužbu i Osnovnom sudu u Visokom i Osnovnom sudu u Bijeljini, a na što je ukazivao u postupka pred redovnim sudovima, ali da ovaj njegov prigovor nije uvažen. Kao dokaz za ove tvrdnje apelant je priložio kopiju poziva upućenog od Općinskog suda u Visokom od 6. februara 2004. godine, a iz kojeg proizlazi da tužilac protiv apelanta namjerava podnijeti tužbu radi duga, pa da se apelant poziva da, radi pokušaja poravnanja, dođe u Općinski sud u Visokom 19. februara 2004. godine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju, prima facie, dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine). Apelacija je neosnovana i ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine i Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
8. Apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje u osnovi se svode na tvrdnju da su redovni sudovi neosnovano odbili njegov prigovor litispendencije jer je tužilac o istoj pravnoj stvari podnio tužbu u dva različita suda. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja presude Osnovnog suda proizlazi da je u svrhu utvrđivanja ovih apelantovih navoda zatražena pismena obavijest od Općinskog suda u Visokom na temelju koje je na nesporan način utvrđeno da se protiv apelanta pred ovim sudom nije vodio niti jedan postupak povodom tužiočeve tužbe ili prijedloga. Osporavajući ovu činjenicu, apelant ističe poziv upućen na njegovo ime od Općinskog suda u Visokom iz kojeg proizlazi da se apelant poziva da dođe u ovaj sud radi pokušaja poravnanja jer tužilac ima namjeru da protiv njega podnese tužbu. Međutim, ni u samoj apelaciji a ni u postupku pred redovnim sudovima apelant ničim nije dokazao da je nakon ovog poziva tužilac i podnio tužbu Općinskom sudu u Visokom. Shodno navedenom, apelantovi navodi o tome da je njegov prigovor litispendencije neosnovano odbijen u postupku pred redovnim sudovima su očigledno neosnovani.
9. Dalje, apelant ističe da nije koristio druga pravna sredstva jer nema povjerenje u sudove u Republici Srpskoj. Međutim, ove navode apelant nije posebno obrazložio niti je predočio bilo koji dokaz na kojem temelji ove svoje tvrdnje. Shodno navedenom, Ustavni sud je zaključio da su i ovi navodi neosnovani.
10. Na temelju svega predočenog, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović