Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2919/08 (A. J., V. M., M. J., T. Z., D. S.)
Odluka donesena 13. 05. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2919/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine, u predmetu broj AP-2919/08, rješavajući apelaciju Andrije Jozića i drigih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Andrije Jozića, Veselke Marinović, Mirjane Jovanović, Tomislava Zovke, Dušanke Sivrić, Cvijete Biokšić, Zorke Budimir, Kate Tomić, Ljubomira Zadre, Ante Žulja, Ljubice Crnjac, Ljubice Grubišić, Vjere Dogandžić, Nade Bevande, Filomene Šunjić, Pere Grgića, Ivana Šimunovića, Smilje Porobije, Jele Vukoje, Milke Zelenike, Mile Čule i Ilije Raiča podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar br. 070 U 001872 08 U od 30. jula 2008. godine, 070 U 001721 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001697 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001684 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001681 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001765 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001708 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001788 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001694 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001701 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001687 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001703 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001715 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001679 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001752 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001724 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001819 08 U od 29. jula 2008. godine, 070 U 001700 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001813 08 U od 28. jula 2008. godine, 070 U 001736 08 U od 2. septembra 2008. godine, 070 U 001738 08 U od 26. augusta 2008. godine, 070 U 001705 08 U od 26. augusta 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Andrija Jozić, Veselka Marinović, Mirjana Jovanović, Tomislav Zovko, Dušanka Sivrić, Cvijeta Biokšić, Zorka Budimir, Kata Tomić, Ljubomir Zadro, Anto Žulj, Ljubica Crnjac, Ljubica Grubišić, Vjera Dogandžić, Nada Bevanda, Filomena Šunjić, Pero Grgić, Ivan Šimunović, Smilja Porobija, Jela Vukoje, Milka Zelenika, Mile Čule i Ilija Raič (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Častimir Mandarić, advokat iz Mostara, podnijeli su 24. i 25. septembra 2008. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu Kantonalni sud) broj 070 U 001872 08 U od 30. jula 2008. godine, 070 U 001721 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001697 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001684 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001681 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001765 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001708 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001788 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001694 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001701 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001687 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001703 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001715 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001679 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001752 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001724 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001819 08 U od 29. jula 2008. godine, 070 U 001700 08 U od 24. jula 2008. godine, 070 U 001813 08 U od 28. jula 2008. godine, 070 U 001736 08 U od 2. septembra 2008. godine, 070 U 001738 08 U od 26. augusta 2008. godine, 070 U 001705 08 U od 26. augusta 2008. godine. Apelanti su u apelacijama naveli da postoji veliki broj predmeta sa istim činjeničnim i pravnim osnovom koji se vode pred Kantonalnim sudom i Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) te su tražili da Ustavni sud izda privremenu mjeru kojom će do donošenja odluke o apelacijama zaustaviti donošenje odluka navedenih sudova u predmetima sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem.
2. Obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti, koje se odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br.AP-2919/08, AP-2920/08, AP-2926/08, AP-
2927/08, AP-2930/08, AP-2931/08, AP-2932/08, AP-2933/08, AP-2934/08, AP-2936/08, AP-
2938/08, AP-2939/08, AP-2940/08, AP-2941/08, AP-2942/08, AP-2943/08, AP-2960/08, AP- 2961/08, AP-2966/08, AP-2982/08, AP-2985/08, AP-2987/08, u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2919/08.
3. Apelanti su u periodu od 16. februara 2007. godine do 17. jula 2007. godine podnijeli zahtjeve Kantonalnoj administrativnoj službi za penzijsko i invalidsko osiguranje za Hercegovačko-
Neretvanski Kanton (u daljnjem tekstu: Služba) kojima su tražili da se izda novo rješenje o mirovinama kojim bi se odredila nova osnovica mirovine na temelju usklađivanja mirovine priznate rješenjima donesenim prije rata sa rastom plaća u Federaciji Bosne i Hercegovine te isplatu razlike mirovine od donošenja tih rješenja do podnošenja zahtjeva.
4. Budući da Služba nije reagirala na njihove zahtjeve, apelanti su u periodu od 26. oktobra 2007. godine do 5. novembra 2007. godine podnijeli žalbe Federalnom zavodu za mirovinski i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) zbog šutnje uprave.
5. Kada nisu dobili odgovor od Zavoda, apelanti su se obratili inspekciji Ministarstva pravde Federacije Bosne i Hercegovine, a nakon toga su, u periodu od aprila do juna 2008. godine, podnijeli tužbe Kantonalnom sudu kojom su pokrenuli upravni spor zbog šutnje uprave.
6. Kantonalni sud je osporenim rješenjima, navedenima u izreci ove odluke, odbacio tužbe apelanata kao i njihove zahtjeve kojima su tražili da ih se oslobodi od naknade za troškove postupka i naknade sudske takse.
7. U obrazloženju osporenih rješenja Kantonalni sud je naveo da je tokom postupka utvrdio da su tužbe apelanata podnesene na temelju odredbe člana 20. u vezi s članom 10. Zakona o upravnim sporovima (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 9/05, u daljnjem tekstu: ZUS) zbog nedonošenja prvostepenog upravnog akta po zahtjevu apelanata i nepostupanja tuženog drugostepenog organa povodom izjavljenih žalbi zbog šutnje uprave prvostepenog upravnog organa. Kantonalni sud je dalje naveo da je uvidom u spis utvrdio da su apelanti zahtjeve Službi podnijeli u periodu od 16. februara 2007. godine do 17. jula 2007. godine, te da su zbog nerješavanja prvostepenog organa po njihovim zahtjevima u periodu od 26. oktobra 2007. godine do 5. novembra podnijeli žalbe Zavodu zbog šutnje uprave. Kantonalni sud je dalje utvrdio da je direktor Službe u periodu od 18. oktobra 2007. godine do 7. januara 2008. godine donio zaključke kojima su odbačeni zahtjevi apelanata, te je time, kako navodi Kantonalni sud, prekinuta šutnja uprave.
8. Kantonalni sud je utvrdio da su apelanti protiv navedenih zaključala mogli podnijeti žalbu što nisu učinili zbog čega je, na temelju člana 25. stav 1. tačka 4. ZUS-a, njihove tužbe odbacio jer je, kako navodi, evidentno da se u konkretnom slučaju nije mogla podnijeti tužba za pokretanje upravnog spora budući je prvostepeni upravni organ zaključkom odlučio o zahtjevima apelanata, a prije podnošenja tužbe za pokretanje upravnog spora, iz čega kako kantonalni sud zaključuje proizlazi da apelanti nisu ispunili uvjete za pokretanje upravnog spora.
9. Obrazlažući svoju odluku u odnosu na troškove postupka, Kantonalni sud je naveo da je zahtjev apelanata za naknadu troškova je neosnovan budući da su apelanti neosnovanim podizanjem tužbe pokrenuli upravni spor i sami izazvali svoje troškove postupka. Kantonalni sud je prilikom donošenja odluke o troškovima primjenio odredbu člana 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br, 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) koja se u konkretnom slučaju supsidijarno primijenjuje na temelju odredbe člana 55. ZUS-a, a kojom je propisano da je stranka koja u cjelini izgubi parnicu dužna protivnoj strani naknaditi troškove postupka. Kantnonalni sud je utvrdio da u konkretnom slučaju na strani tuženog ne postoji bilo kakva krivnja ili obaveza glede troškova postupka koje su imali apelanti koji su pokrenuli upravni spor i koji prema tome treba sami i da snose troškove koje su imali. Kantonalni sud je utvrdio da nema osnova da udovolji zahtjevima apelanata za oslobađanjem od plaćanja takse na tužbu i sudsku odluku jer apelanti ničim nisu dokazali da su slabog imovnog stanja, a što su morali dokazati u skladu s odredbom člana 402. stav 2. ZPP.
10. Prema stanju u spisu apelanti nisu u ostavljenom roku izjavili žalbe Zavodu protiv zaključaka Službe.
11. Apelanti smatraju da je osporenim rješenjima Kantonalnog suda povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) te pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
13. Umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu dopustivosti predmetnih apelacionih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci Ustavnog suda broj AP-
2918/08 od 18. decembra 2008. godine (dostupna i na www.ustavnisud.ba ). U navedenoj odluci Ustavni sud je zaključio da, imajući u vidu činjenicu da je prvostepeni organ odlučio o zahtjevima apelanata prije podnošenja tužbi kojima su pokrenuli upravni spor, proizlazi da se rješenjima Kantonalnog suda, koje apelanti pobijaju, nije odlučivalo o meritumu spora, nego je tužba apelanata odbačena zbog nepostojanja uvjeta za pokretanje i vođenje upravnoga spora, u skladu s relevantnim zakonskim propisima. Ustavni sud je konstatovao da su apelanti propustili iskoristiti pravni lijek, odnosno, u skladu s poukom o pravnom lijeku koju su sadržavali zaključci Službe, propustili su protiv tih zaključaka podnijeti žalbu drugostepenom organu, te, nakon toga, eventualno pokrenuti upravni spor.
14. Dalje, Ustavni sud je zaključio da su apelanti u skladu s odredbama Zakona o organizaciji mirovinskoga i invalidskoga osiguranja («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 32/01) imali mogućnost da u roku od 15 dana od dana prijema zaključaka Službe, podnesu žalbe Zavodu, što, prema stanju u spisu, apelanti nisu učinili. Dakle, propustima da protiv prvostepenog zaključka podnesu žalbu, te, nakon toga, ovisno o ishodu, eventualno pokrenu upravne sporove, apelanti su se lišili mogućnosti da dođu do konačnih odluka koje bi mogle biti predmetom apelacionog ispitivanja Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključio da se apelacija ne može razmatrati, budući da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
15. Ustavni sud smatra da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP-3918/08 od 18. decembra 2008. godine u cijelosti odnose i na predmetni slučaj, budući da su apelanti zaključke Službe primili prije podnošenja apelacija Ustavnom sudu, te da, prema stanju u spisu, nisu u roku od 15 dana od dana prijema zaključaka Službe, podnijeli žalbe Zavodu,. pa je zbog istih razloga, imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović