Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1311/10 (N. G.)
Odluka donesena 29. 06. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1311/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1311/10, rješavajući apelaciju Nebojiše Grujičića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nebojiše Grujičića podnesena protiv rješenja Okružnog suda Trebinje broj 015-0-Uz-09-
000001 od 25. marta 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Nebojiša Grujičić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, kojeg zastupa Mile Čajević advokat iz Foče, podnio je 12. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda Trebinje (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Uz-09-000001 od 25. marta 2010. godine. Apelant je u apelaciji predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru «kojom će Republičkom inspektorijatu rada i zaštite na radu - u Odjeljenju Istočno Sarajevo-inspektorici Čaparić Veri, naložiti da ukine zabranu rada odnosno skine pečat sa SUR "Džan" u Foči, vlasništvo apelanta, te da mu omogući da u istom i dalje slobodno i nesmetano nastavi sa obavljanjem samostalne ugostiteljske djelatnosti».
2. Rješenjem Republičke uprave za inspekcijske poslove Banja Luka - Odjeljenje Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 26.5.100/173-2183.1/09 od 19. augusta 2009. godine zabranjuje se rad STR "Džan" Foča, apelanta kao poduzetnika, zato što poslodavac sa zatečenom radnicom Tatjanom Medenica nije zaključio ugovor o radu nije je pravio na zdravstveno osiguranje, penzijsko-invalidsko osiguranje, osiguranje od nezaposlenosti i nije izvršio osiguranje za slučaj nesreće na poslu kod osiguravajuće organizacije. Istim rješenjem određeno je da zabrana rada počinje 19. augusta 2009. godine, a traje dok se ne završi prekršajni postupak pokrenut izdatim prekršajnim nalogom broj 0006959914 od 19. augusta 2009. godine, te da će se zabrana rada izvršiti pečaćenjem poslovnih prostorija, kao i da žalba ne odlaže izvršenje.
3. Apelant je podnio zahtjev Okružnom sudu za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom Republike Srpske. Okružni sud je rješenjem broj 015-0-Uz-09-000001 od 25. marta 2010. godine, odbacio apelantov zahtjev kao neblagovremen. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant u konkretnoj upravnoj stvari imao mogućnost da koristiti drugu pravnu zaštitu. Naime, Okružni sud je uočio da iz zahtjeva proizilazi nesumnjivo da je ugostiteljskom objektu STR "Džan" Foča koji je u vlasništvu apelanta zabranjen rad rješenjem Republičke uprave broj 26.5.100/173-2183.1/09 od 19. augusta 2009. godine protiv kojeg apelant nije podnio žalbu. Shodno tome, Okružni sud je konstatovao je da apelant nije bio u mogućnosti da zatraži sudsku zaštitu pokretanjem upravnog spora, te je navedeno rješenje postalo ne samo konačno nego i pravosnažno. Nadalje je navedeno da s obzirom da se radi o eventualnoj povredi prava ili osnovnih sloboda zagarantovanih Ustavom RS konačnim pojedinačnim aktom organa, podnošenje zahtjeva i rješavanje po zahtjevu od strane Okružnog suda vrši se primjenom Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS). Shodno navedenom, Okružni sud je zaključio da prema dostavnici koja se nalazi u spisu, rješenje Republičke uprave broj 26-5-100/173-2183.1/09 od 19. augusta 2009. godine, apelantu je uručeno 22. augusta 2009. godine, a predmetni zahtjev upućen ovom sudu preporučenom pošiljkom 14. decembra 2009. godine. Prema tome zahtjev je podnesen poslije isteka zakonskog roka od 30 dana (član 15. stav 2. u vezi sa članom 54. stav 2. ZUS-a).
4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) i II73.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 9 i 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelant nije podnio žalbu protiv rješenja Republičke uprave broj 26.5.100/173-2183.1/09 od 19. augusta 2009. godine, te je navedeno rješenje postalo ne samo konačno nego i pravosnažno. Ustavni sud primjećuje da je osporenim rješenjem Okružnog suda broj 015-0-Uz-09-000001 od 25. marta 2010. godine, odbačen apelantov zahtjev za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom Republike Srpske kao neblagovremen, uz obrazloženje da prema dostavnici koja se nalazi u spisu, rješenje Republičke uprave broj 26-5-100/173-2183.1/09 od 19. augusta 2009. godine, apelantu je uručeno 22. augusta 2009. godine, a predmetni zahtjev upućen ovom sudu preporučenom pošiljkom 14. decembra 2009. godine, dakle zahtjev je podnesen poslije isteka zakonskog roka od 30 dana. Dakle, nadležni sud nije meritorno rješavao o pravnom lijeku apelanta, već je samo konstatovao da taj pravni lijek ne ispunjava formalne uslove, obzirom da apelant nije blagovremeno podnio zahtjev. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović