Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1461/10 (A. J.)

Odluka donesena 29. 06. 2010.

  • Invalidnina
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1461/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1461/10, rješavajući apelaciju Antonije Jarak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Antonije Jarak podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-

07-001842 od 13. januara 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Antonija Jarak (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa zajednička advokatska kancelarija Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnijela je 22. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-07-001842 od 13. januara 2010. godine.

2. Rješenjem Ministarstva odbrane Hrvatske republike Herceg-Bosne (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 02-14-10/96-5291 od 16. decembra 1996. godine apelantici je priznato pravo na porodičnu invalidninu.

3. Rješenjem Općinskog suda (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-I-07-000691 od 7. juna 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-001842 od 13. januara 2010. godine, odbačen je prijedlog apelantice kojim je tražila izvršenje rješenja Ministarstva od 16. decembra 1996. godine. U obrazloženju je Općinski sud naveo da rješenje, čije izvršenje apelantica traži, nije podobno za izvršenje, s obzirom da u istom nije naveden izvršenik, ne sadrži obavezu za isplatu, niti rok za dobrovoljno ispunjenje. Pored toga, Općinski sud je istakao da je izvršna isprava (rješenje Ministarstva), na osnovu koje se zahtjeva izvršenje, donesena u upravnom postupku na osnovu Zakona o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) i Zakona o pravima branitelja i članovima njihovih obitelji („Službene novine FBiH“ br. 33/04 i 56/05), kao posebnog zakona koji reguliše i prava koja apelantica potražuje. S tim u vezi, Općinski sud je naveo da je članom 39. Zakona o pravima branitelja i članovima njihovih obitelji regulisano da odlučivanje o pravima boraca, članovima njihovih porodica i o pravima na naknade, a među kojima spada i porodična invalidnina, po službenoj dužnosti provodi nadležni prvostepeni upravni organ.

4. U obrazloženju drugostepenog rješenja, kojim je odbijena kao neosnovana žalba apelantice i potvrđeno prvostepeno rješenje Općinskog suda od 7. juna 2007. godine, Kantonalni sud je naveo da je pravilan zaključak prvostepenog suda da je, u smislu člana 39. Zakona o pravima branitelja i članovima njihovih obitelji, odlučivanje u ovoj pravnoj stvari u nadležnosti prvostepenog upravnog organa, a ne u nadležnosti suda. Međutim, Kantonalni sud je istakao da propust prvostepenog suda da apelantičin prijedlog odbaci zbog apsolutne nenadležnosti za postupanje, u suštini, ne mijenja odluku prvostepenog organa u predmetnoj pravnoj stvari, te je odlučio kao u dispozitivu osporenog drugostepenog rješenja.

5. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom Kantonalnog suda od 13. januara 2010. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Budući da apelacija pokreće pitanje kršenja prava na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo, mora odlučiti o primjenjivosti garancija iz navedenog člana u konkretnom slučaju. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakome pravo na pravičan postupak, ali ne u svim postupcima u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one postupke u kojima se utvrđuju građanska prava i obaveze, odnosno čiji je ishod odlučujući za građanska prava i obaveze (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

8. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sudpodržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.

9. Ustavni sud primjećuje da apelantica osporava rješenje doneseno u postupku u kojem se redovni sud oglasio apsolutno nenadležnim za odlučivanje po njenom prijedlogu za izvršenje rješenja Ministarstva od od 16. decembra 1996. godine. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost apelantičinog prijedloga za izvršenje. Dakle, iz navedenog proizilazi da se osporenom odlukom nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama apelantice» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1461/10 (A. J.) | Sudska praksa | Aktio