Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1469/10 (TD «Progres» dd)
Odluka donesena 29. 06. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1469/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1469/10, rješavajući apelaciju TD «PROGRES» dd Zenica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija TD «PROGRES» dd Zenica podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-
0-Gž-09-001 215 od 10. februara 2010. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. TD «Progres» dd (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, koga zastupa direktor Mustafa Burek iz Zenice, podnio je 23. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-09-001 215 od 10. februara 2010. godine. Apelant je u apelaciji, također tražio donošenje privremene mjere kojom bi se obustavio postupak izvršenja citirane presude Kantonalnog suda pred Općinskim sudom u Zenici ( u daljnjem tekstu: Općinski sud) do donošenja konačne odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda broj 043-0-P-07-00078 od 6. novembra 2008. godine odbijen je u cjelosti tužbeni zahtjev Fadila Babića, Muzafera Coge i Enisa Alihodžića (u daljnjem tekstu: tužitelji) kojim su tražili da se kao nezakonita ponište rješenja o otkazu ugovora o radu precizirana u stavu 1. izreke presude, da se naloži apelantu da tužitelje vrati na poslove i zadatke na kojima su radili u vrijeme otkaza ugovora o radu odnosno na poslove i radne zadatke radnog mjesta «portir-čuvar» ili druge odgovorajuće poslove kao i da sud obaveže apelanta da tužiteljima naknadi plaće i regres u iznosima i period sve pobliže precizirano u stavu 2. i 3. izreke presude. Istom presudom odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupku u iznosu od 5.396,52 KM.
3. Tužitelji su protiv presude Općinskog suda broj 043-0-P-07-00078 od 6. novembra 2008. godine podnijeli žalbu Kantonalnom sudu koji je presudom broj 004-0-Gž-09-001 215 od 10. februara 2010. godine žalbu tužitelja djelomično uvažio i preinačio prvostepenu presudu tako da su poništena kao nazakonita rješenja o otkazu ugovora o radu precizirana u stavu 1. izreke presude te apelantu naloženo da tužitelje vrati na poslove i radne zadatke «portir-čuvar» na kojima su radili u vrijeme donošenja spornih otkaza ugovora o radu ili na druge odgovorajuće poslove. Istom presudom apelant je obavezan da tužiteljima na ime naknade plaća i naknade za korištenje godišnjeg odmora –regres isplati iznose za period sve precizirano u stavu 2. i 3. izreke presude. Ujedno apelant je obavezan da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 6.308,75 KM. U preostalom dijelu zahtjeva za isplatu regresa za 2003. godinu u iznosu od po 371,34 KM i troškova postupka iznad dosuđenog iznosa žalba tužitelja je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. Tužitelji su pred Općinskim sudom pokrenuli izvršni postupak. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 I 034754 10 I od 7. aprila 2010. godine određeno je predloženo rješenje tužitelja kao i troškovi izvršenja u iznosu od 933,66 KM.
5. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-09-001 215 od 10. februara 2010. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Postupak pred Vrhovnim sudom je u toku.
6. Apelant se žali da je pobijanom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
10. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović