Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1471/10 (Fabrika glinice „Birač“ a.d. Zvornik)
Odluka donesena 29. 06. 2010.
- Postupak priznavanja strane sudske odluke
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1471/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1471/10, rješavajući apelaciju Fabrike glinice „Birač“ a.d. Zvornik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fabrike glinice „Birač“ a.d. Zvornik podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Gž-10-000 001 od 11. februara 2010. godine i rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 12 0 V 000 793 09 V od 8. decembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Fabrika glinice „Birač“ a.d. Zvornik (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zvornika, podnio je 23. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Gž-10-
000 001 od 11. februara 2010. godine i rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 V 000 793 09 V od 8. decembra 2009. godine. Apelant je tražio od Ustavnog suda da donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi se odložilo izvršenje i primjena stranih sudskih odluka, priznatih osporenim odlukama Okružnog i Vrhovnog suda.
2. Rješenjem Okružnog suda broj 12 0 V 000 793 09 V od 8. decembra 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Gž-10-000 001 od 11. februara 2010. godine, priznata je pravosnažna presuda zbog odsutnosti broj 417 O 38/08 od 16. februara 2009. godine, donesena od strane Pokrajinskog suda Hamburg (Savezna Republika Njemačka), dopunjena rješenjem istog broja od 28. marta 2009. godine, te je priznato i pravosnažno rješenje istog suda o utvrđivanju troškova postupka broj 417 O 38/08 od 20. marta 2009. godine, kojim odlukama je apelant kao protupredlagatelj obavezan da predlagatelju VGT Deutschland GmbH plati iznos od 213.539, 65 eura sa kamatom u visini od 8 odstotnih poena iznad osnovne kamatne stope, za iznose i vremenske periode navedene pobliže u rješenju Osnovnog suda. Također, apelant je rješenjem Osnovnog suda obavezan da predlagatelju na ime naknade troškova za priznanje strane sudske odluke plati iznos od 4. 527,00 KM, dok je u preostalom dijelu zahtjeva predlagatelj odbijen.
3. U obrazloženju rješenja od 8. decembra 2009. godine, Okružni sud naveo da su ispunjeni svi uslovi iz odredaba čl. od 86. do 100. u vezi sa članom 101. stav 2. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 43/82 i 72/82; u daljnjem tekstu: ZSDZ), koji se u Republici Srpskoj primijenjuje na osnovu člana 12. Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava Republike Srpske („Službeni glasnik Srpskog naroda u BiH“ broj 21/92) i na osnovu člana 458. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), za priznavanje presude Pokrajinskog suda Hamburg od 16. februara 2009. godine, zajedno sa rješenjima istog suda od 20. i 28. marta 2009. godine.
4. U obrazloženju drugostepenog rješenja od broj 118-0-Gž-10-000 001 od 11. februara 2010. godine, Vrhovni sud je naveo da je pravilno shvatanje prvostepenog suda u pogledu priznavanja strane sudske odluke, te da je u smislu odredbe člana 101. ZSDZ propisano da će se sud ograničiti da ispita jesu li ostvarene pretpostavke za priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka (sistem ograničene kontrole), kao i da se strana sudska odluka neće priznati ako ne postoji uzajamnost iz člana 92. stav 1. ZSDZ, koja se pretpostavlja dok se ne dokaže suprotno u smislu odredbe člana 93. stav 2. ZSDZ. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je međunarodno priznata država Bosna i Hercegovina nastala iz ranije zajedničke države Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: SFRJ), koja je imala potpisan sporazum sa Saveznom Republikom Njemačkom o međusobnom priznanju odluka, te da zbog toga ta uzajamnost o međusobnom priznanju sudskih odluka postoji i danas, jer je Bosna i Hercegovina ratifikovala međunarodne sporazume bivše SFRJ. Nakraju, Vrhovni sud je zaključio da je teret dokazivanja, da uzajamnost o međusobnom priznanju sudskih odluka ne postoji, ležao na apelantu, a koji to nije dokazao u ovom postupku. Imajući u vidu naprijed navedeno, Vrhovni sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Konkretni slučaj se odnosi na postupak priznavanja strane sudske odluke kojom je odlučeno o pitanju isplate novčanog iznosa nastale iz ugovornih obaveza domaćeg i inostranog pravnog lica, konkretno pravosnažne presude Pokrajinskog suda Hamburg broj 417 O 38/08 od 16. februara 2009. godine, zajedno sa rješenjima istog suda od 20. i 28. marta 2009. godine, kojima je apelant kao protupredlagatelj obavezan na isplatu novčanog iznosa predlagatelju VGT Deutschland GmbH. Ustavni sud nalazi da se postupak koji se odnosi na postupak priznavanja strane sudske odluke, ne tiče građanskih prava i obaveza zaštićenih članom 6. Evropske konvencije. Ovim postupkom se samo odlučuje postoje li zakonski uvjeti za priznanje strane sudske odluke ili ne, bez odluke o pravnom pitanju obaveze isplate dosuđenog novčanog iznosa, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, postupak priznavanja strane sudske, odnosno presude Pokrajinskog suda Hamburg od 16. februara 2009. godine, ne potpada pod okvir člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Iz izloženog Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, odluka broj U-16/03 od 17. marta 2004. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 15/04 i Odluka o dopustivosti broj AP-1199/05 od 9. maja 2006. godine, stav 8. dostupna na www.ustavnisud.ba ).
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović