Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1501/10 (D. K.)

Odluka donesena 29. 06. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1501/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1501/10, rješavajući apelaciju Dragana Kneževića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Kneževića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 052 294 10 Rev od 11. februara 2010. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 052 294 09 Gž od 19. avgusta 2009. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71-0-P-052294-06-P od 21. aprila 2009. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragan Knežević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Aleksandrovca, podnio je 26. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 052 294 10 Rev od 11. februara 2010. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 052 294 09 Gž od 19. avgusta 2009. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71-0-P-052294-06-P od 21. aprila 2009. godine..

2. Presudom Osnovnog suda broj 71-0-P-052294-06-P od 21. aprila 2009. godine koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 71 0 P 052 294 09 Gž od 19. avgusta 2009. godine djelomično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta kojim se «Glas Srpski – Grafika» AD Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi) obavezao da apelantu isplati ukupan iznos od 264,00 KM, od toga na ime glavnog duga iznos od 191,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom u iznosu od 73,00 KM i to na ime manje obračunate naknade putnih troškova kao i na ime obračunate a neisplaćene naknade putnih troškove iznose sve pobliže precizirano u izreci presude, te zakonsku zateznu kamatu na iznos od 191,00 KM kao glavnog duga počev od 10. decembra 2008. godine kao dana izrade nalaza i mišljenja pa do isplate, te da apelantu za period 1. februar 2007. godine do 13. mart 2008. godine uplati doprinose na ime penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvene zaštite i doprinose za nezaposlene. Istom presudom odbačen je kao neblagovremen dio tužbenog zahtjeva apelanta koji se odnosio na isplatu razlike manje obračunate naknade troškova prevoza za period januar – avgust 2005. godine sa zakonkom zateznom kamatom počev od 10. decembra 2008. godine dok je dio tužbenog zahtjeva aplenata koji se odnosio na isplatu neisplaćenog boračkog dodatka u iznosu od 4.701,19 KM za zakonskom zateznom kamatom na taj iznos odbačen jer se sud oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u tom dijelu tužbenog zahtjeva. Ujedno je odlučeno da svaka strane snosi svoje troškove postupka.

3. Protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 052 294 09 Gž od 19. avgusta 2009. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem broj 71 0 P 052 294 10 Rev od 11. februara 2010. godine istu odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljeno ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da se kao vrijednost spora uzima samo vrijednost glavnog zahtjeva u skladu sa članom 316. stav 2. ZPP te da se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora. Nadalje, u obrazloženju je istaknuto da je u konkretnom slučaju označena vrijednost predmeta spora istaknuta u tužbi 4.000,00 KM, te da je nakon finansijskog vještačenja utvrđeno da apelant potražuje ukupan iznos od 5.047,30 KM, a da je tužbenim zahtjevom apelantu udovoljeno do iznosa od 264,00 KM to proizilazi da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Na kraju, sud je ocijenio da rješavanje po reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237. stav 3. ZPP.

4. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvnencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 052 294 09 Gž od 19. avgusta 2009. godine izjavio reviziju, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 052 294 10 Rev od 11. februara 2010. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda suda broj 71 0 P 052 294 09 Gž od 19. avgusta 2009. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda broj 71 0 P 052 294 09 Gž od 19. avgusta 2009. godine, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 11. februara 2010. godine pa se podrazumijeva da je presudu Okružnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. aprila 2010.godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1501/10 (D. K.) | Sudska praksa | Aktio