Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1509/10 (F. H. i N. H.)
Odluka donesena 29. 06. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1509/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1509/10, rješavajući apelaciju Fikrete Husić i Nervina Husića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fikrete Husić i Nervina Husića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 000728 09 U od 2. marta 2010. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Fikreta Husić i Nervin Husić (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Ismet Velić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 29. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 U 000728 09 U od 2. marta 2010. godine.
2. Rješenjem Službe prostornog uređenja i resursa – Odjeljenje za urbanizam Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Služba) broj 05-372-331/97 od 25. februara 1999. godine potvrđeno je da je Mirsad Purić ( u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) nosilac stanarskog prava na stanu u Velikoj Kladuši u ulici Mahmuta Zulića zgrada «Vila» po strukturi dvosoban površine 61,90 m2 (u daljnjem tekstu: stan broj jedan) Tačkom 2. dispozitiva rješenja precizirano je da je prvoapelantica novi nosilac stanarskog prava na stanu broj jedan. Istim rješenjem obavezan je vlasnik stana «Dom zdravlja» iz Velike Kladuše da u roku od 30 dana od dana prijema rješenja pripremi prijedlog o dodjeli drugog stana prvoapelantici ili podnosiocu zahtjeva.
3. Prema stanju spisa rješenjem Kantonalnog ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bihać (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 11/2-23-226-UP-2/03 od 24. marta 2003. godine odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelanata za povrat stana u posjed u Velikoj Kladuši u ulici Ibre Miljkovića Uče, zgrada Redžića ograde II, 1. sprat, 1. ulaz, ukupne površine 51,84M2 (u daljnjem tekstu: stan broj dva)
4. Rješenjem Službe broj 05-372-331-2/98 Dž/M od 18. septembra 2003. godine u ponovnom postupku potvrđeno je da je podnosilac zahtjeva nosilac stanarskog prava na stanu broj jedan, da mu se isti vraća u posjed te da je prvoapelantici prestalo pravo privremenog korištenja bez prava na alternativni smještaj zbog prava na povrat stana broj dva. Istim rješenjem prvoapelantica je dužna da u roku od 15 dana od dana prijema rješenja napusti stan broj jedan, slobodan od lica i stvari i preda ga podnositelju zahtjeva na dalje raspolaganje. U obrazloženju rješenja je između ostalog navedeno da je prvoapelantica privremeni korisnik stana broj jedan na temelju odluke «Doma zdravlje» Velika Kladuša od 31. jula 1997. godine i ugovora od 20. novembra 1997. godine, da je prvoapelatnica na dan 30. april 1991. godine sa svojom porodicom živjela u stanu broj dva iz koga je prinudnim putem deložirana 1994. godine te da je svojim izkazom na zapisnik od 24. novembra 1999. godine istakla zahtjev za povrat stana broj dva u kojem je živjela do deložacije.
5. Rješenjem Općinskog načelnika općine Velika Kladuša u obnovljenom postupku (u daljnjem tekstu: Općinski načelnik) broj 05-31-187/02 od 18. septembra 2007. godine potvrđeno je da je drugoapelant nosilac stanarskog prava na stanu broj dva, da drugoapelant ostaje u posjedu navedenog stana te da mu po pravosnažnosti rješenja pripadaju sva prava kao nosiocu stanarskog prava.
6. Protiv gore navedenog rješenja Općinskog načelnika žalbu je podnio «Agrokomerc» d.d. Velika Kladuša (u daljnjme tekstu: vlasnik stana).Rješenjem Ministarstva broj 11/2-23-848-UP-2/07 od 2. aprila 2008. godine 11/3-2 poništeno je rješenje Općinskog načelnika broj 05-31-187/02 od 18. septembra 2007. godine i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja je navedeno da je provostepeni organ donoseći sporno rješenje načinio bitne povrede Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99), nepotpuno i nepravilno utvrdio činjenično stanje kada je dozvolio obnovu postupku po prijedlogu prvoapelantice za obnovu postupku u predmetu povrata stana stana broj jedan podniosioca zahtjeva te da je provostepeni organ odlučio van postavljenog zahtjeva prvoapelantice.
7. Zaključkom Ministarstva broj 11/2-23-9782-UP-1/08 od 4. februara 2009. godine odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelanata za obnovu postupka okončanog rješenjem navedenog organa broj 11/2-23-226-UP-2/03 od 24. 03. 2003. godine. U obrazloženju zaključka je, između ostalog navedeno da su apelanti rješenje čiju obnovu traže zaprimili 2. aprila 2003. godine te obzirom na činjenicu da je članom 249. Zakona o upravnom postupku propisano da se nakon proteka roka od pet godina od dostavljanja konačnog rješenja obnova postupka ne može tražiti, aplenanti su zahtjev mogli podnijeti do dana 2. aprila 2008. godine pa je u skladu sa navedenim odlučeno kao u dispozitivu zaključka.
8. Nezadovoljni ovakvom odlukom Ministarstva aplenati su pred Kantonalnim sudom pokrenuli upravni spor. Presudom Kantonalnog suda broj 01 0 U 000728 09 U od 2. marta 2010. godine tužba apelanata je odbijena kao neosnovana. U obrazloženju presude je istaknuto da je Minisitarstvo pravilno postupilno postupilo odbacujući kao neblagovremen zahtjev apelanata za obnovu postupka.
9. Apelanti se žali da je pobijanom odlukom povrijeđeno njihovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
11. U konkretnom slučaju apelanti se žale na presudu Kantonalnog suda broj 01 0 U 000728 09 U od 2. marta 2010. godine kojom je njihova tužba u postupku obnove postupka odbijena kao neosnovana. Naime, rješenjem Ministarstva broj 11/2-23-226-UP-2/03 od 24.marta 2003. godine odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelanata za obnovu postupka. Dakle, u postupku koji apelanti osporavaju se nije raspravljalo o suštini zahtjeva apelanata već samo o postojanju zakonskih uslova da se dozvoli obnova pravosnažno okončanog postupaka. U vezi sa navedenim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, postupak za ponovno razmatranje konačne odluke nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze niti je odlučujući za građanska prava i obaveze i u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava ne predstavlja efektivne pravne lijekove. U takvom postupku apelanti ne uživaju garancije prava na pravično suđenje, odnosno, član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenljiv. S toga, Ustavni sud zaključuje da je apelacija protiv pobijane odluke u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Također, apelacija je ratione materiae inkompatibilna i u odnosu na navode o povredi prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović