Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1524/10 (M. J.)
Odluka donesena 29. 06. 2010.
- Upravni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima · čl. 3
- Zakon o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima · čl. 6
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Predmeti (1)
AP-1524/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1524/10, rješavajući apelaciju Milana Jovanovića, na osnovu člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Jovanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-06-000163 od 11. juna 2009. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Milan Jovanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, koga zastupa Miroslav Ristić advokat iz Doboja, podnio je 27. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-06-000163 od 11. juna 2009. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-445/05 od 17. januara 2006. godine tužba Anđe Jovanović (u daljnjem tekstu: tužiteljica) kojom je tražila poništenje rješenja Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12-06/1-23-835/03 od 14. marta 2005.godine u postupku povrata stana je odbijena kao neosnovana. U obrazloženju presude je navedeno da je prijeratni nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu bio Cvijetin Jovanović (u daljnjem tekstu: apelantov otac) koji je blagovremeno podnio zahtjev za povrat stana u posjed, ali je umro 12. oktobra 1999., prije donošenja odluke o njegovom zahtjevu. Nadalje, u obrazloženju je istaknuto da je apelantov otac 31. oktobra 1996. godine, odnosno nakon napuštanja predmetnog stana zaključio brak sa tužiteljicom koja nikada nije živjela u predmetnom stanu sa apelantovim ocem te shodno tome nema svojstvo člana porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava. U skladu sa navedenim Kantonalni sud je zaključio da je Ministarstvo u osporenom rješenju pravilno primijenilo odredbu člana 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije BiH) br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03) prema kojoj pravo na povrat stana pripada nosiocu stanarskog prava i članovima porodičnog domaćinstva u smislu člana 6. Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima («Službene novine Federacije BiH» br. 11/98, 49/99 ).
3. Tužiteljica je 10. marta 2006. godine putem advokata podnijela Vrhovnom sudu zahtjev za preispitivanje presude Kantonalnog suda broj U-445/05 od 17. januara 2006. godine. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-06-000163 od 11. juna 2009. godine isti je odbačen kao izjavljen od neovlaštenog lica. U obrazloženju rješenja je istaknuto da uz zahtjev nije bila priložena punomoć za zastupanje te je ista zatražena od advokata koji je u ostavljenom roku podneskom obavijestio sud da traženom ne može udovoljiti jer je tužiteljica umrla 5. aprila 2007. godine, ali da je pribavio punomoć apelanta kojom ga je ovlastio da nastavi postupak. Obrazlažući dalje svoje rješenje Kantonalni sud je zaključio da advokat nije imao ovlaštenje da u ime tužiteljice podnese zahtjev za vanredno preispitivanje prvostepene presude te da nije imao ovlaštenje ni za pokretanje upravnog spora pred Kantonalnim sudom obzirom da se punomoć koja se nalazi u predmetu odnosi samo na zastupanje u upravnom postupku. Naknadno dostavljenu punomoć kojom je apelant ovlastio advokata da nastavi postupak sud je ocijenio neprihvatljivom, obzirom na činjenicu da advokat u vrijeme podnošenja zahtjeva uopšte nije imao ovlaštenje tužiteljice za takvo postupanje.
4. Apelant se žali da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-06-000163 od 11. juna 2009. godine kojim je odbačen kao izjavljen od neovlaštenog lica zahtjev tužiteljice za vanredno preispitavanje odluke Kantonalnog suda. Naime, u toku postupku pred Vrhovnim sudom uspostavilo se da advokat tužiteljice prilikom podnošenja zahtjeva nije imao njeno ovlaštenje za zastupanje u predmetnom postupku, obzirom da uz zahtjev nije bila priložena punomoć tužiteljice. Na traženje suda advokat tužiteljice je infomisao sud o tome da je tužiteljica u međuvremenu umrla te da njenu punomoć s toga ne može dostaviti, ali da je pribavio punomoć apelanta kojom ga je ovlastio da nastavi postupak i koji je na taj način izrazio želju da se uključi u postupak. Ustavni sud zapaža da se u postupku koji apelant osporava nije raspravljalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama nego samo o postojanju zakonskih pretpostavki da sud apelanta u postupku za vanredno preispitavanje prihvati kao stranku. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno prispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu tužiteljičinog zahtjeva ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama, pa Ustavni sud zaključuje da je apelacije protiv pobijane odluke u odnosu na pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Također, apelant se žali da je osporenom odlukom povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zaključuje da se u osporenom postupku nije raspravljalo o imovinskim pravima apelanta, pa se shodno tome, u predmetnom postupku nije odlučivalo o imovini apelanta u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, iz čega proizilazi zaključak da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović