Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1542/10 (MDP UPI Istočno Sarajevo)
Odluka donesena 29. 06. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Imovina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1542/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1542/10, rješavajući apelaciju MDP UPI Istočno Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija MDP UPI Istočno Sarajevo podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014 0-GŽ-09 000 073 od 28. januara 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Sokocu-Zemljišnoknjižne kancelarije broj 089-0-DN-09-000 284 od 24. juna 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. MDP UPI Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa direktor Sava Lukić, podnio je 23. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Republike Srpske, koji je podneskom broj SU-169/10 od 29. aprila 2010. godine predmet proslijedio Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) kao nadležnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014 0-GŽ-09 000 073 od 28. januara 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Sokocu-Zemljišnoknjižne kancelarije (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 089-0-DN-09-000 284 od 24. juna 2009. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio zemljišnoknjižnoj kancelariji Osnovnog suda bilo kakvu promjenu titulara prava upisanog u zemljišnoknjižni uložak broj 2323 za katastarsku općinu Pale, do donošenja meritorne odluke po navedenoj apelaciji.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 089-0-DN-09-000 284 od 24. juna 2009. godine odbačen je zahtjev apelanta za upis nosioca prava raspolaganja u elektronskom zemljišnoknjižnom ulošku broj 2323 (stari broj 3746), za katastarsku općinu Pale, na parcelama broj 2596, 2597/3 i 2597/115, dok je u koloni Upisi B lista elektronskog zemljišnoknjižnog uloška broj 2323 za katastarsku općinu Pale S.P. naređeno brisanje zabilježbe određivanju roka za otklanjanje nedostatka, upisane pod rednim brojem šest – B/6 i rednim brojem sedam – B/7. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prema stanju zemljišne knjige, u zemljišnoknjižnom ulošku broj 2323 za katastarsku općinu Pale, upisano pravo raspolaganja u korist UPI Sarajevo OOUR za projektovanje i inženjering Sarajevo, na nekretninama u državnoj svojini upisanim u A listu navedenog zemljišnoknjižnog uloška. Takođe, navodi se da je Odlukom Vlade Republike Srpske broj 02-84/97 od 6. februara 1997. godine, osnovano Matično državno preduzeće UPI Srpsko Sarajevo, u koje su se, u skladu sa odredbom člana 4. Odluke, uključila, sa statusom zavisnih državnih preduzeća, sva preduzeća-članice bivšeg složenog preduzeća UPI Holding dd u mješovitoj svojini Sarajevo, koja se nalaze na teritoriji Republike Srpske. U konkretnom slučaju, Odluka nije navela da je u Matično državno preduzeće UPI Srpsko Sarajevo uključen i UPI Sarajevo OOUR za projektovanje i inženjering Sarajevo, koji je upisan u zemljišnoknjižnom ulošku broj 2323 za katastarsku općinu Pale, niti da je Matično državno preduzeće UPI Srpsko Sarajevo pravni sljedbenik preduzeća upisanog u navedenom zemljišnoknjižnom ulošku. Osim naprijed navedenog, ni odredbe Okvirnog zakona o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik BiH» broj 14/98), na koje se poziva apelant, nisu od značaja za konkretni slučaj, s obzirom da se iste odnose na postupak privatizacije kapitala preduzeća i banaka, te se ne dotiču pitanja promjene stanja upisanog u zemljišnoj knjizi. Takođe, u obrazloženju je navedeno da je prema odredbama Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 67/03, 46/04, 109/05 i 119/08; u daljnjem tekstu: Zakon) upis u zemljišnu knjigu dozvoljen samo uz saglasnost lica koje je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisano u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše, te da pomenuto odobrenje može biti zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem. U konkretnom slučaju, zemljišnoknjižna kancelarija je pribavila presudu Osnovnog suda broj P-219/01 od 9. maja 2002. godine, na koju se apelant poziva, međutim iz navedene sudske odluke nije vidljiv pravni osnov upisa, kako se to traži odredbama Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske, da bi isti bio dozovljen.
3. Rješenjem Okružnog suda broj 014 0-GŽ-09 000 073 od 28. januara 2010. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Osnovnog suda broj 089-0-DN-
09-000 284 od 24. juna 2009. godine.
4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. U konkretnom slučaju, apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da su osporene odluke donesene u postupku u kojem je odlučivano o apelantovom zahtjevu za upis prava raspolaganja u elektronskom zemljišnoknjižnom ulošku broj 2323 za katastarsku općinu Pale, na parcelama broj 2596, 2597/3 i 2597/115. U vezi s ovim navodima, Ustavni sud mora prvo ispitati da li je član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju primjenjljiv u konkretnom slučaju. U tom pravcu, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i vlastitu jurisprudenciju, prema kojoj «imovina» u smislu člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju može biti ili «postojeća imovina» ili «dobra» uključujući i potraživanja u odnosu na koja lice ima bar «legitimno očekivanje» da će ih realizovati (vidi, Evropski sud, Peter Gratzinger i Eva Gratzingerova protiv Češke Republike, Odluka o dopustivosti od 10. jula 2002. godine, aplikacija broj 39794/98, stav 69).
7. Naime, kako apelantu nije upisano pravo raspolaganja u elektronskom zemljišnoknjižnom ulošku broj 2323 za katastarsku općinu Pale, na parcelama broj 2596, 2597/3 i 2597/115, koje je bilo predmet postupka, Ustavni sud zaključuje da predmetne nekretnine ne predstavljaju «postojeću imovinu» apelanta jer nema konstituisano imovinsko pravo u smislu člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju na predmetnim nekretninama niti je mogao imati «legitimno očekivanje» da će ga ostvariti jer se nisu stekli uslovi propisani odredbama Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske. Budući da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o imovini apelanta u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Iz apelacije dalje, proizilazi da se apelant žali na povredu prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Budući da je prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pravo na nediskriminaciju akcesorno pravo, to se povreda ovog prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 14. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u opseg» garantovanog prava (vidi Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291-B, stav 22).
9. Imajući u vidu da je u apelantovom slučaju Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke zaključio da su njegovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa ovim pravom, a budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović