Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1550/10 (Opština Lukavac)
Odluka donesena 29. 06. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1550/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP-1550/10, rješavajući apelaciju Općine Lukavac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Općine Lukavac podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Sarajevo, broj 009-0-Pž-
08-000212 od 9. februara 2010. godine i rješenja Općinskog suda Sarajevo, broj 065-0-Ip-07-000793 od 21. oktobra 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Općina Lukavac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Općinsko pravobranilaštvo Lukavac, podnio je 30. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Pž-08-000212 od 9. februara 2010. godine i rješenja Općinskog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 065-0-Ip-07-000793 od 21. oktobra 2008. godine.
2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda, broj 065-0-Ip-07-000793 od 10. jula 2007. godine, JP Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: izvršenik) obavezan je apelantu kao tražiocu izvršenja, isplatiti novčani iznos od 7.549.247,75 KM kao naknadu za korištenje građevinskog zemljišta od 1. januara 1997. godine do 31. decembra 2002. godine.
3. Rješenjem Općinskog suda, broj 065-0-Ip-07-000793 od 21. oktobra 2008. godine, usvojen je prigovor izvršenika od 19. jula 2007. godine, sa dopunama od 18. septembra 2007. godine, te se rješenje o izvršenju Općinskog suda, broj 065-0-Ip-07-000793 od 10. jula 2007. godine, djelimično stavlja van pravne snage i ukidaju se provedene radnje, bliže navedene rješenjem o izvršenju, u odnosu na tačku 1. 2. i 3. navedenog rješenja o izvršenju, zbog zastare potraživanja u smislu odredbe člana 372. u vezi sa članom 379. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), za ukupan iznos od 7.543.079,99 KM, te se u tom dijelu obustavlja izvršenje. Istim rješenjem sud je primio na znanje djelimično povlačenje prijedloga za izvršenje u odnosu na tačke 4., 5. i 6. rješenja o izvršenju s obzirom na to da je izvršenik izvršio uplatu duga.
4. Apelant je izjavio žalbu na rješenje Općinskog suda, broj 065-0-Ip-07-000793 od 21. oktobra 2008. godine, koju je Kantonalni sud, rješenjem broj 009-0-Pž-08-000212 od 9. februara 2010. godine, odbio kao neosnovanu.
5. Apelant je naveo da je 22. marta 2010. godine protiv rješenja Kantonalnog suda, broj 009-0-
Pž-08-000212 od 9. februara 2010. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) o kojoj prema stanju spisa još nije odlučeno.
6. Apelant smatra da mu je navedenim rješenjima povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
10. Član 237. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:
Član 237. (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, a s obzirom da je u konkretnom slučaju reviziju izjavio apelant, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u slučaju apelanta, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović