Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1559/10 (S. L.)
Odluka donesena 29. 06. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1559/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP-1559/10, rješavajući apelaciju Siegfrieda Langera, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Siegfrieda Langera podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 77 0 P 001475 09 Rev od 16. marta 2010. godine, rješenja Okružnog suda Banja Luka, broj 77 0 P 001475 09 Gž od 22. januara 2009. godine i rješenja Osnovnog suda Prijedor, broj 77 0 P 001475 08 P od 11. septembra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Siegfried Langer (u daljnjem tekstu: apelant) iz Njemačke, podnio je 28. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 77 0 P 001475 09 Rev od 16. marta 2010. godine, rješenja Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu Okružni sud), broj 77 0 P 001475 09 Gž od 22. januara 2009. godine i rješenja Osnovnog suda Prijedor (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 77 0 P 001475 08 P od 11. septembra 2008. godine.
2. Apelant je prethodno podnio dvije apelacije Ustavnom sudu u vezi istog postupka, te je Ustavni sud, odlukom broj AP-2636/05 od 17. aprila 2008. godine, apelaciju u dijelu u kojem je podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku od strane Osnovnog suda u Prijedoru, u predmetu broj P-195/05, odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a u dijelu u kojem je podnesena protiv rješenja Osnovnog suda, broj P-195/05 od 1. juna 2006. godine, odbacio zbog toga što je preuranjena. Ustavni sud je i drugu apelaciju odlukom, broj AP-2542/08 odbacio kao preuranjenu, s obzirom da je apelant Vrhovnom sudu izjavio reviziju na rješenje Okružnog suda, broj 77 0 P 001475 09 Gž od 22. januara 2009. godine.
3. Prvostepenim Rješenjem Osnovnog suda, broj 77 0 P 001475 08 P od 11. septembra 2008. godine, tužba apelanta se smatra povučenom, u smislu odredbe člana 84. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljnjem tekstu: ZPP.), s obzirom da Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi) koji je pristupio na ročište, nije zahtjevao da se isto i održi u odsutnosti uredno obavještenog apelanta, te je utvrđeno da se tužba povučena u smislu prethodno navedenog člana.
4. Apelant je izjavio žalbu protiv prvostepenog rješenja, koju je Okružni sud rješenjem, broj 77 0 P 001475 09 Gž od 22. januara 2009. godine, odbio kao neosnovanu, konstatujući da su pravilno primjenjene odredbe ZPP, odnosno da u smislu odredbe člana 111. ZPP-a, apelantovi razlozi za eventualnu odgodu ročišta, «dok Ustavni sud ne donese odluku po njegovoj apelaciji», ne mogu biti uzeti kao relevantni.
5. Apelant je izjavio reviziju na rješenje Okružnog suda, broj 77 0 P 001475 09 Gž od 22. januara 2009. godine, koju je Vrhovni sud rješenjem, broj 77 0 P 001475 09 Rev od 16. marta 2010. godine, odbio kao neosnovanu.
6. Apelant smatra da mu je navedenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju nadležni sud nije raspravljao o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta, već je postupak po njegovoj tužbi obustavljen iz formalnih razloga, s obzirom da apelant, nije ispoštovao proceduru predviđenu Zakonom o parničnom postupku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao pristupiti zakazanom ročištu, odnosno blagovremeno pravdati izostanak ili obezbijediti adekvatnu zamjenu sa valjanom punomoći. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da apelant nije efektivno iscrpio pravne lijekove te obzirom da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović