Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1573/10 (J. M.)

Odluka donesena 29. 06. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1573/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1573/10, rješavajući apelaciju Jove Miladića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jove Miladića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118- 0-Rev-08-001 127 od 11. marta 2010. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Ž-08-000 245 od 27. maja 2008. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci broj RS-2174/03 od 14. marta 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Jovo Miladić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa punomoćnik Predrag Radulović iz Banjaluke, podnio je 30. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-001 127 od 11. marta 2010. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-08-000 245 od 27. maja 2008. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj RS-2174/03 od 14. marta 2008. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj RS-2174/03 od 14. marta 2008. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 245 od 27. maja 2008. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio poništenje rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 05/2-126-232 od 22. aprila i 9. juna 2003. godine, kojima mu je utvrđen prestanak radnog odnosa. Apelant je tužbenim zahtjevom tražio da se tuženi obaveže da ga vrati u radni odnos, te da mu isplati neisplaćene lične dohodke, uplati doprinose i naknadi troškove parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama pobliže precizirano u dispozitivu navedene presude.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-001 127 od 11. marta 2010. godine revizija koju je apelant izjavio protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 245 od 27. maja 2008. godine je odbačena kao neblagovremena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: ZPP), kojom je propisano da protiv pravosnažne presude donijete u drugom stepenu stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude. U svom obrazloženju Vrhovni sud je naveo da iz podataka spisa-dostavnice, slijedi da je otpravak pobijane presude uručen apelantovom advokatu 16. juna 2008. godine, te da je rok za izjavljivanje revizije istekao 16. jula 2008. godine. Nadalje, da iz otiska prijemnog štembilja na primjerku revizije u spisima predmeta proizilazi da je revizija poslata prvostepenom sudu preporučenom pošiljkom Pošte Banjaluka broj R 40 161 224 3, 17. jula 2008. godine, dakle protekom roka iz člana 237. stav 1. ZPP.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.

7. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 245 od 27. maja 2008. godine izjavio reviziju, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-001 127 od 11. marta 2010. godine, odbačena kao neblagovremena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

8. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu apelantovom advokatu 16. juna 2008. godine uručena presuda Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 245 od 27. maja 2008. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 30. aprila 2010. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1573/10 (J. M.) | Sudska praksa | Aktio