Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1577/10 (N. H.)
Odluka donesena 29. 06. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1577/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1577/10, rješavajući apelaciju Nijaza Hadžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nijaza Hadžića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-000317 od 9. marta 2010. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-
0-Pž-08-000 132 od 22. septembra 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-Mals-06-000807 od 3. aprila 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Nijaz Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, podnio je 30. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-09-
000317 od 9. marta 2010. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tkestu: Kantonalni sud) broj 001-0-Pž-08-000 132 od 22. septembra 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 017-0-Mals-06-000807 od 3. aprila 2008. godine.
2. Prema stanju spisa rješenjem Općinskog suda broj 017-0-Mals-06-000807 od 3. aprila 2008. godine utvrđeno je da se tužba apelanta kojom je tražio isplatu duga u iznosu od 2.449,00 KM smatra povučenom.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-Pž-08-000 132 od 22. septembra 2008. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta uložena protiv rješenja Općinskog suda. Ujedno odbijen je kao neosnovan i zahtjev apelanta za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 240,00 KM i troškova sudske takse na žalbu u iznosu od 195,92 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da je provostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice, te pravilno primijenio odredbu člana 84. stav 1. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) obzirom da na pripremno ročište zakazano za dan 3. april 2008. godine nisu pristupile uredno obavještene stranke.
4. Protiv rješenja Kantonalnog suda apelant je izjavio revizju Vrhovnom sudu koji je rješenjem broj 070-0-Rev-09-000317 od 9. marta 2010. godine istu odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da su odredbama člana 254. stav 1. ZPP propisana pravila o reviziji protiv rješenja, a stavom 2. istog člana da revizija protiv rješenja nije dopuštena u sporovima u kojim ne bi bila dopuštena revizija protiv pravosnažne presude. Odredbom člana 237. stav 2. ZPP precizirano je da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U predmetnom slučaju sud je zaključio da nije ispunjen imovinski cenzus kao kriterij uslova dopuštenosti reviziji jer u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog pravosnažnog drugostepenog rješenja iznosi 2.449,00 KM. Nadalje, sud je ocijenio da odlučivanje o predmetnoj reviziji ne bi imalo uticaja na usvajanje određenog pravnog shvatanja koje je od značaja za jedinstvenu primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237.stav 3. ZPP.
5. Apelant ističe da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv rješenja Kantonalnog suda broj 001-0-Pž-08-000 132 od 22. septembra 2008. godine izjavio reviziju, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-
000317 od 9. marta 2010. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Kantonalnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno osporeno rješenje Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 9. marta 2010. godine., pa se podrazumijeva da je osporeno rješenje Kantonalnog suda morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 30. aprila 2010. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu odluku Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović