Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1586/10 (D. S.)
Odluka donesena 29. 06. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1586/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP-1586/10, rješavajući apelaciju Drage Sabljića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drage Sabljića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 63 0 P 000965 09 Rev od 4. marta 2010. godine, presude Kantonalnog suda Široki Brijeg broj 63 0 P 000965 Gž od 22.
januara 2009. godine i presude Općinskog suda Ljubuški broj 63 0 P 000965 07 P od 18. novembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Drago Sabljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Ivan Herceg, advokat iz Ljubuškog, podnio je 5. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 63 0 P 000965 09 Rev od 4. marta 2010. godine, presude Kantonalnog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 P 000965 Gž od 22. januara 2009. godine i presude Općinskog suda Ljubuški (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 63 0 P 000965 07 P od 18. novembra 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 63 0 P 000965 07 P od 18. novembra 2009. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 63 0 P 000965 Gž od 22. januara 2009. godine naloženo je Hrvatskoj pošti d.o.o. Mostar da apelantu na ime neisplaćenog dijela plaće i na ime mjesečnih doprinosa i poreza isplati iznose pobliže označene u izreci prvostepene presude, te da mu nadoknadi troškove postupka. Višak apelantovog tužbenog zahtjeva je odbijen.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 63 0 P 000965 09 Rev od 4. marta 2010. godine odbačena je kao nedopuštena revizija koju je apelant izjavio protiv presude Kantonalnog suda broj 63 0 P 000965 Gž od 22. januara 2009. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovno sud je naveo da je odredbom člana 237. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 53/03, 73/05 i 19/06) propisano da revizija nije dopuštena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da u konkretnom slučaju vrijednost pobijane presude iznosi 8.177,18 KM, proizlazi da revizija nije dopuštena zbog čega apelantovim revizionim navodima nije bilo moguće udovoljiti.
4. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) i k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6., 13. i 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) te člana 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije
6. Ustavni sud mora, prije svega utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpilo sve djelotvorne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 63 0 P 000965 Gž od 22. januara 2009. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 63 0 P 000965 09 Rev od 4. marta 2010. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 63 0 P 000965 Gž od 22. januara 2009. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu uručena osporena presuda Kantonalnog suda s obzirom na to da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 4. marta 2010. godine, pa se podrazumjeva da je apelant presudu Kantonalnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 5. maja 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović