Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1616/10 (Hercegovačko neretvanski kanton)
Odluka donesena 29. 06. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1616/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1616/10, rješavajući apelaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko-neretvanskog kantona podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacija Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 020457 09 Rev od 15. aprila 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 020457 09 Gž od 12. oktobra 2009. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 020457 06 P 26. februara 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Hercegovačko neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Mostaru, koga zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo Mostar, podnio je 6. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 020457 09 Rev od 15. aprila 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tesktu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 020457 09 Gž od 12. oktobra 2009. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 020457 06 P od 26. februara 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 07 58 P 020457 06 P od 26. februara 2009. godine apelant je za Ministarstvo pravosuđa (u taljnjem tekstu: tuženi) dužan da Bećiru Tabakoviću (u daljnjem tekstu: tužitelj) isplati na ime naknade troškova u obliku dnevnica za službena putovanja ukupan iznos od 2.924,20 KM za period i sa zakonskim zateznim kamatama sve pobliže opisano u stavu 1. izreke presude. Stavom 2. izreke apelant je za tuženog obavezan da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.162,60 KM.
3. Protiv presude Općinskog suda apelant je za tuženog podnio žalbu Kantonalnom sudu koji je donio presudu broj 58 0 P 020457 09 Gž od 12. oktobra 2009. godine kojom je žalba djelomično uvažena na način da je odluka o troškovima postupka preinačena u iznos 926,60 KM dok je u ostalom dijelu žalba odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.
4. Protiv presude Kantonalnog suda apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je donio rješenje broj 58 0 P 020457 09 Rev od 15.aprila 2010. godine kojim je revizija apelanta odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Obrazlažući dalje svoje rješenje Vrhovni sud je istakao da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos predviđen članom 237.stav 2. ZPP te da nema mjesta dopustivosti ni u smislu člana 237. stav 3. ZPP.
5. Apelant za žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 020457 09 Gž od 12. oktobra 2009. godine godine izjavio reviziju, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 020457 09 Rev od 15. aprila. 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 58 0 P 020457 09 Gž od 12. oktobra 2009. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 15. aprila 2010. godine pa se podrazumijeva da je presudu Kantonalnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 6. maja 2010.godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda..
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović