Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1625/10 (Z. P.)

Odluka donesena 29. 06. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1625/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1625/10, rješavajući apelaciju Zvonimira Pandžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zvonimira Pandžića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 63 0 P 002014 09 Rev od 2. marta 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 002014 08 Gž od 12. januara 2009. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom broj 63 0 P 002014 07 P (stari broj 063-0-P-07-000 668) od 28. oktobra 2008. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Zvonimir Pandžić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Ivan Herceg advokat iz Ljubuškog, podnio je 6. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 63 0 P 002014 09 Rev od 2. marta 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 P 002014 08 Gž od 12. januara 2009. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 63 0 P 002014 07 P (stari broj 063-0-P-07-000 668) od 28. oktobra 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 63 0 P 002014 07 P (stari broj: 063-0-P-07-000 668) od 28. oktobra 2008. godine koja je u cjelosti potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 63 0 P 002014 08 Gž od 12. januara 2009. godine obavezana je Hrvatska pošta d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu na ime neisplaćenog dijela plaće za period 1. novembar 2004. godine do 30. septembar 2005. godine isplati iznos od 3. 658,29 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe kao i da za navedeni period apelantu uplati pripadajući dio mjesečnih doprinosa i poreza koji proističu iz plaće u iznosu od 2. 523,14 KM. Ujedno tuženoj je naloženo da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 878,12 KM.

3. Protiv presude Okružnog suda apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem broj 63 0 P 002014 09 Rev od 2. marta 2010. godine odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je odredbom člana 237 stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, a stavom 3. citiranog člana je propisano da iznimno Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocjeni da bi odlučivanje bilo od zanačaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Kako je Vrhovni sud u toku postupka utvrdio da se nisu stekli uslovi propisani odredbama člana 237. stav 2. i 3. odlučeno kao u izreci rješenja.

4. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđenio njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na opštu zabranu diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 63 0 P 002014 08 Gž od 12. januara 2009. godine izjavio reviziju, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda broj 63 0 P 002014 09 Rev od 2. marta 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 63 0 P 002014 08 Gž od 12. januara 2009. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 63 0 P 002014 08 Gž od 12. januara 2009. godine, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 2. marta 2010. godine pa se podrazumijeva da je presudu Kantonalnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 6. maja 2010.godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1625/10 (Z. P.) | Sudska praksa | Aktio