Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1644/10 (F. Z.)

Odluka donesena 29. 06. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Invalidnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1644/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1644/10, rješavajući apelaciju Frane Zubca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Frane Zubca podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0I 081057 09 Gz od 19. februara 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 081057 09 I od 2. aprila 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Frano Zubac (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, koga zastupa zajednička advokatska kancelarija Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnio je 7. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0I 081057 09 Gz od 19. februara 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 081057 09 I od 2. aprila 2009. godine.

2. Rješenjem Odjela za društvene djelatnosti-Službe za zaštitu prava branitelja i njihovih obitelji Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Odjel za društvene djelatnosti) broj UP-I-06/4-43-1378/07 od 10. avgusta 2007. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida i određena mjesečna invalidnina.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 081057 09 I od 2. aprila 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0I 081057 09 Gz od 19. februara 2010. godine, sud se oglasio apsolutno nenadležnim i odbacio apelantov prijedlog od 24. marta 2009. godine kojim je tražio izvršenje rješenja Odjela za društvene djelatnosti od 10. avgusta 2007. godine. U obrazloženju je Općinski sud naveo da je izvršna isprava (rješenje Odjela za društvene djelatnosti) na osnovu koje se zahtjeva izvršenje donesena u upravnom postupku na osnovu Zakona o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) i Zakona o pravima branitelja i članovima njihovih obitelji („Službene novine FBiH“ br. 33/04 i 56/05), kao posebnog zakona koji reguliše i prava ratnih vojnih invalida. Dalje, Općinski sud je naveo da je odredbama glave VIII Zakona o pravima branitelja i članovima njihovih obitelji, a koji je lex specialis za ostvarivanje prava, regulisano je in concreto članom 39. da rješenja o pravima naknada (među koja spada i lična invalidnina) po službenoj dužnosti provodi nadležni prvostepeni upravni organ. Imajući u vidu naprijed navedeno, Općinski sud je zaključio da izvršenje u ovoj pravnoj stvari nije u nadležnosti suda, pa je odlučio kao u dispozitivu rješenja.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Budući da apelacija pokreće pitanje kršenja prava na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo, mora odlučiti o primjenjivosti garancija iz navedenog člana u konkretnom slučaju. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakome pravo na pravičan postupak, ali ne u svim postupcima u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one postupke u kojima se utvrđuju građanska prava i obaveze, odnosno čiji je ishod odlučujući za građanska prava i obaveze (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

7. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sudpodržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.

8. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenja donesena u postupku u kojem su se redovni sudovi oglasili apsolutno nenadležnim za odlučivanje po njegovom prijedlogu za izvršenje rješenja Odjela za društvene djelatnosti od 10. avgusta 2007. godine. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost apelantovog prijedloga za izvršenje. Dakle, iz navedenog proizilazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o «apelantovim građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1644/10 (F. Z.) | Sudska praksa | Aktio