Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1671/10 (Ž. Ć.)

Odluka donesena 29. 06. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1671/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP 1671/10, rješavajući apelaciju Živka Ćetkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Živka Ćetkovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-

Rev-09-000 780 od 26. februara 2010. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Gž-08-001 613 od 9. aprila 2009. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci broj P-707/00 od 4. jula 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Živko Ćetković (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Đuro M. Savić, advokat iz Banjaluke, podnio je 7. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: vrhovni sud) broj 118-0-Rev-09-000 780 od 26. februara 2010. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružn sud) broj 011-0-Gž-08-001 613 od 9. aprila 2009. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-707/00 od 4. jula 2008. godine.

2. Osnovni sud je 4. jula 2008. godine donio presudu broj P-707/00 kojom je apelantov tužbeni zahtjev djelimično usvojen i obavezan Z.P. i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srspke (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu ispalte na ime naknade štete iznos od 7.800,00 KM sa zakonskom kamatom počev od 28. marta 2000. godine, dok je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, postavljenom preko dosuđenog odbijen. Presudom su tuženi obavezani da apelantu solidarno nadoknade troškove postupka u iznosu od 1.943,00 KM. Presudom je apelant obavezan da P.G. nadoknadi troškove postupka.

3. Presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-001 613 od 9. aprila 2009. godine uvažena je presuda tuženih, pa je prvostepena presuda preinačena u dosuđujućem dijelu glavne stvari, tako što je u odnosu na ove tužene apelantov tužbeni zahtjev odbijen. U obavezujućem dijelu odluke o troškovima prvostepena presuda je preinačena tako što je umjesto obaveze tuženih na naknadu torškova apelant obavezan da tuženom Z.P na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.590,00 KM, a tuženom Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske iznos od 2.100,00 KM. Žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda u odbijajućem dijelu odluke o zahtjevu za naknadu štete i troškova postupka, te obavezujućem dijelu odluke o troškovima postupka u odnosu na drugotuženog, potvrđena.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-09-000 780 od 26. februara 2010. godine revizija koju je apelant izjavio protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-001 613 od 9. aprila 2009. godine je odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237.stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: ZPP), kojom je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da vrijednost spora koja se pobija drugostepenom presudom iznosi 7.800,00 KM, tako da ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te je revizija odbačena kao nedozvoljena u smislu člana 247. u vezi sa članom 237. st. 2. i 3. ZPP. Osim toga, Vrhovni sud je našao da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237. stav 3. ZPP.

5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.

8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-001 613 od 9. aprila 2009. godine izjavio revizuju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-09-000 780 od 26. februara 2010. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Okružnog suda, budući da je Vrhovni sud 26. februara 2010. godine donio rješenje broj 118-0-Rev-09-000 780 kojim je odbačen apelantov zahtjev za reviziju, pa se podrazumjeva da je osporeno rješenje Okružnog suda apelant morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 7. maja 2010. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1671/10 (Ž. Ć.) | Sudska praksa | Aktio