Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1672/10 (L. B.)
Odluka donesena 29. 06. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1672/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP-1672/10, rješavajući apelaciju Lidije Bratić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Lidije Bratić podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Repubike Srpske broj 118-0-Uvp-09-000 024 od 18. januara 2010. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-U-08-000 032 od 11. novembra 2008. godine i akta Skupštine opštine Nevesinje broj 01-
013-262-2/07 od 29. februara 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Lidija Bratić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Nevesinja, podnijela je 7. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Repubike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-09-000 024 od 18. januara 2010. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-U-08-000 032 od 11. novembra 2008. godine i akta Skupštine opštine Nevesinje (u daljnjem tekstu: Skupština opštine) broj 01-013-262-2/07 od 29. februara 2008. godine.
2. Skupština opštine je aktom broj 01-013-262-2/07 od 29. februara 2008. godine obavijestila apelanticu, kao kandidata na konkursu za izbor načelnika Odjeljenja za privredu i društvene djelatnosti u administrativnoj službi Opštine Nevesinje (u daljnjem tekstu: načelnik), da je u ponovnom postupku po presudi Okružnog suda broj 015-0-U-06-000-006 od 7. novembra 2007. godine, na sjednici održanoj 29. februara 2008. godine, za načelnika imenovan Rade Mavrak (u daljnjem tekstu: R.M.), dipl. ecc. iz Nevesinja.
3. Apelantica je protiv navedenog akta podnijela tužbu Okružnom sudu, koji je Presudom broj 015-0-U-08-000 032 od 11. novembra 2008. godine odbio predmetnu tužbu kao neosnovanu.
4. U obrazloženju presude je navedeno da se mogu prihvatiti apelanticine tvrdnje da u ponovnom postupku nije postupljeno u skladu sa uputama iz Presude Okružnog suda broj 015-0-
U-06-000-006 od 7. novembra 2007. godine i da je na taj način došlo do povrede odredaba upravnog postupka. Naime, utvrđeno je da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog akta, Skupština opštine postupila u skladu sa odredbom člana 121. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“. br. 101/04, 42/05 i 118/05; u daljnjem tekstu: Zakon o lokalnoj samoupravi) i imenovala komisiju za izbor, u kojoj je obezbijeđena zastupljenost konstitutivnih naroda. Nadalje, ocijenjeno je da komisija za izbor u ponovljenom postupku nije nezakonito provela postupak obavljajući pojedinačne intervjue sa oba kandidata, bez prisustva drugog kandidata, zbog toga što Zakon o lokalnoj samoupravi ne predviđa sučeljavanje kandidata i na obavezuje komisiju za izbor za vođenje takvog vida intervjua. Takođe, navedeno je da je uvidom u zapisnik o održanom intervjuu sa svakim od kandidata, konstatovano da je kandidat R.M. na postavljena pitanja dao konkretne, tačne i jasne odgovore, za razliku od apelantice čiji su odgovori bili uopšteni, zbog čega je zaključeno da apelantica ta pitanja nedovoljno poznaje, te je utvrđeno da apelantica nema ni položen stručni ispit za rad u organima lokalne samouprave, kao ni radnog iskustva na rukovodnim mjestima. Shodno tome, zaključeno je da je R.M. pravilno imenovan na radno mjesto načelnika. Pored toga, zaključeno je da činjenica da je apelantica pripadnik drugog konstitutivnog naroda u konkretnom slučaju nije mogla biti odlučujuća u smislu njenog imenovanja na mjesto načelnika, zbog toga što se radi o rukovodnom mjestu u okviru kojeg se obavljaju najsloženiji poslovi i za čije obavljanje se traži stručnost i iznanje, a što apelantica nije pokazala na obavljenom intervjuu i što nepobitno proizilazi iz zapisnika koji se nalaze u spisu predmeta.
5. Rješavajući o apelanticinom zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 015-0-U-08-000 032 od 11. novembra 2008. godine, Vrhovni sud je donio Presudu broj 118-
0-Uvp-09-000 024 od 18. januara 2010. godine kojom je odbio taj zahtjev.
6. Vrhovni sud je konstatovao da apelantica pobija predmetnu presudu zbog toga što u predmetnom postupku nije primjenjen član 119. stav 2. Zakona o lokalnoj samoupravi, smatrajući da je prilikom imenovanja na upražnjeno radno mjesto kao pripadnica hrvatskog naroda trebala imati prednost u odnosu na drugog kandidata R.M. U vezi sa tim, Vrhovni sud je istakao da je članom 119. stav 2. Zakona o lokalnoj samoupravi propisano da kod zapošljavanja u administrativnoj službi jedinica lokalne samouprave prednost imaju pripadnici drugih konstitivnih naroda saglasno članu 3. tog zakona, ukoliko ispunjavaju uslove iz javnog konkursa. Međutim, konstatovao je da se ta prednost mora se shvatiti kao prednost samo ukoliko dva ili više kandidata prijavljenih na konkursu ispunjavaju iste uslove, te je zaključio da ti uslovi nisu isti kod apelantice i R.M., zbog čega je ocijenio da je ispravan zaključak Okružnog suda suda da apelanticina pripadnost drugom konstitutivnom narodu nije prevashodna okolnost za njeno zapošljavanje. U vezi sa tim, istakao je da rezulatati ulaznog intervjua, pismeno iskazani kroz ocjene izborne komisije, upućuju na zaključak da je stručna sposobnost izabranog kandidata pokazana na intervjuu, a izražena kroz jasne i precizne odgovore na pitanja, poznavanje materije radnog mjesta koje se popunjava i iskustvo u rukovođenju, ispred stručne sposobnosti apelantice, o čemu je Okružni sud dao valjane razloge u pobijanoj presudi.
7. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije. Naime, apelantica navodi da je Vrhovni sud osporenu presudu donio na osnovu rezultata intervjua kojima nije raspolagao, jer Skupština opštine nije oglasila rezultate intervjua, niti ih je navela u svom aktu. Nadalje, ističe da je pribavila rezultate svog intervjua, iz kojih je vidljivo da njene ocjene nisu takve da joj ne daju pravo za izbor na mjesto načelnika i da joj, uz činjenicu da je je pripadnik drugog konstitutivnog naroda, daju prednost u odnosu na izabranog kandidata.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Ustavni sud podsjeća da kao opšte pravilo člana 6. Evropske konvencije zahtijeva da postoji spor oko prava i obaveza i da oni budu građanske prirode.
10. U konkretnom slučaju radi se o apelanticinoj žalbi na navodne povrede prava u vezi sa njenim pravom na pravično suđenje u postupku imenovanja načelnika Odjeljenja za privredu i društvene djelatnosti u administrativnoj službi Skupštine opštine. Međutim, garancije koje su u tom smislu sadržane u Zakonu o lokalnoj samoupravi tiču se prava i obaveza da se postupak objave konkursa za radno mjesto u administrativnoj službi jedinice lokalne samouprave provede zakonito i transparentno, a s druge strane i pravo svakog lica da konkuriše na određeno radno mjesto. Sama činjenica da neko lice ispunjava formalne uslove konkursa ne znači i da će to lice biti i izabrano. S druge strane, to takođe znači da će u konkretnom slučaju načelnik opštine, odnosno jedinica lokalne samouprave koji su proveli konkurs za izbor nekog službenika, morati dokazati da je taj izbor bio zakonit. Praksa Evropskog suda za ljudska prava stoji na izričitom stanovištu da pravo da neko konkuriše na određeno radno mjesto odnosno obaveza ustanove da izabere takvog kandidata, ne spada u domen «građanskih prava» zaštićenih Evropskom konvencijom. Tako u presudi Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije navedeno je da «Komisija smatra da onemogućavanje kandidovanja u Kancelariju Federalnog predsjednika ne smatra se građanskim pravom zaštićenim članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz toga slijedi da je apelacija u ovom dijelu inkompatibilna ratione materiae sa odredbama Evropske konvencije u smislu člana 27. stav 2. Evropske konvencije». (vidi odluku Evropske komisije za ljudska prava, Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije od 14. decembra 1989, Odluke i Izvještaji broj 64, strana 210, stav 7). U ovom kontekstu je relevantan i korespondirajući stav koji je zauzeo Ustavni sud u odlukama br. AP-122/06 od 26. juna 2007. godine i AP-3036/06 od 17. novembra 2008. godine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba). Dakle, s obzirom da u ovom slučaju prava na čiju povredu se apelantica žali ne potpadaju pod „građanska prava i obaveze“ u okviru zaštite člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae u ovom dijelu inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. S obzirom na zaključak Ustavnog suda vezan za član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, u smislu da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelanticinim «građanskim pravima i obavezama», to u tom postupku nije ni moglo doći do povrede apelanticinog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te su stoga i ovi navodi apelantice ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović