Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1684/10 (Hercegovačko-neretvanski kanton)

Odluka donesena 29. 06. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1684/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 06. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine, u predmetu broj AP-1684/10, rješavajući apelaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko-neretvanskog kantona podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 58 0 P 004675 09 Rev od 20. aprila 2010. godine, presude Kantonalnog suda Mostar, broj 58 0 P 004675 08 Gž od 20. februara 2009. godine i presude Općinskog suda Mostar, broj P 00 4675 06 od 23. juna 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo Mostar, podnio je 10. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 58 0 P 004675 09 Rev od 20. aprila 2010. godine, presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 58 0 P 004675 08 Gž od 20. februara 2009. godine i presude Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P 00 4675 06 od 23. juna 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P 00 4675 06 od 23. juna 2008. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 58 0 P 004675 08 Gž od 20. februara 2009. godine, obavezan je apelant Perici Opančaru (u daljnjem tekstu: tužitelj) isplatiti za period od 1. marta 2003. godine do 31. maja 2005. godine ukupan iznos od 6.955,30 KM i to: na ime naknade za rad u vrijeme praznika iznos od 71,30 KM, za noćni rad iznos od 1.463,60 KM, za prekovremeni rad iznos od 911,80 KM, naknade za regres iznos od 951,80 KM, naknade za manje isplačen topli obrok iznos od 2.291,80 KM, te naknade za prevoz iznos od 1.265,00 KM, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.413,60 KM.

3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 58 0 P 004675 09 Rev od 20. aprila 2010. godine, apelantova revizija protiv presude Kantonalnog suda, broj 58 0 P 004675 08 Gž od 20. februara 2009. godine je odbačena. U obrazloženju je navedeno da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 6.955,30 KM tako da ne prelazi iznos od 10.000,00 KM , te je revizija odbačena kao nedozvoljena u smislu člana 247. u vezi sa članom 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP). Osim toga, Vrhovni sud je našao da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237. stav 3. ZPP, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. ZPP.

4. Apelant smatra da mu je navedenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj 58 0 P 004675 08 Gž od 20. februara 2009. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 004675 09 Rev od 20. aprila 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

8. S obzirom na to da je apelant primio presudu Kantonalnog suda, broj 58 0 P 004675 08 Gž od 20. februara 2009. godine, 26. februara 2009. godine, a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 10. maja 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1684/10 (Hercegovačko-neretvanski kanton) | Sudska praksa | Aktio